Adventisti Čikago

Žrtve sigurnosti

zrtve-sigurnostiPosmatram ljude danas u jednom Starbaksu (internet kafe), u kojem s vremena na vreme provedem prepodne čitajući i pišući. Mirni, nezabrinuti, rade svoje poslove, ćaskaju jedni sa drugima, obavljaju poslovne razgovore, ili se opuštaju uz neki topli napitak i dobru knjigu. Roditelji dođu s decom, posede malo dok im dečica pojedu kolačić, a oni popiju kafu. Sve prilično idilično.

I ja sam nakon pročitanog poglavlja iz jedne knjige za lično proučavanje, i kratke molitve, prionuo na posao pisanja elektronske pošte, a zatim napravio pauzu čitajući vesti iz sveta. A tamo svega, samo ne dobroga!

Sahranjene žrtve masakra u Velikoj Ivanči kraj Mladenovca, u Srbiji. Juče dve eksplozije bombe prekinule Bostonski maraton! Troje poginulih, stotine ranjenih! Razoran zemljotres u Iranu na granici sa Pakistanom, 7.8 stepeni po Rihterovoj skali. Poginulo više desetina ljudi, i još se ne zna konačan saldo žrtava. Zemljotres se osetio širom zemalja Persijskog zaliva, sve do Dubaija. U decembru 2003. Iran je pogodio zemljotres 6.6 stepeni po Rihteru koji je ostavio iza sebe preko 40.000 stradalih. Isto tako prošle sedmice (9. april), Iran je pogodio zemljotres kada je stradalo 40 ljudi i povređeno preko 850.

Mislim da bi bilo previše kada bih počeo da pišem o hronici u Srbiji, ili ovde u Americi, o ubistvima, silovanjima, samoubistvima, svakojakim zloupotrebama, itd. I dok ovde u Americi FBI pokušava da pronađe odgovorne za teroristički napad u Bostonu, i dok Iranci i Pakistanci prebrojavaju žrtve u poslednjem zemljotresu, očajnički pokušavajući da preživele izvuku iz ruševina, dotle u Srbiji teku dva najvulgarnija rialitija, „Veliki brat“ i „Farma“, šou u kojima se prikazuje sva srpska nekultura i neukus, u kojima prednjače poznate ličnosti. Žalosno! A još je žalosnije što većina građana Srbije pomno prati sve što se dešava u tim šouima! Preko gore pomenutih vesti, Velika Ivanča, Boston i Iran, preći će sa dosadom i zevanjem, u fazonu: „Još jedan ‘jadnik’ koji je poremetio zbog ratova i krize.“ „A, još jedan zemljotres!“ ili „Još jedan napad na Ameriku, ako, tako im i treba!“

Slično onima iz Srbije, tako će i većina ljudi ovde u Americi, počevši od onih koji su jutros bili u Starbaksu, nezainteresovani ili neobavešteni o događajima u svetu ili u vlastitoj zemlji, nastaviti dalje da žive svoj život, manje ili više bezbrižno. Nastaviću i ja da živim svoj život, svakako. Međutim, trudim se da pratim vesti u svetu i oko mene, da bih bio obavešten, i da bih se svakog dana uveravao kako je ovaj svet u stvari nesigurno i ni malo bezbrižno mesto za život.

Ova činjenica mi neće pokvariti raspoloženje, nikako! Ipak, žao mi je svake osobe koja se nađe u nevolji ili nesreći, bilo da je to zbog bolesti, terorističkog napada ili prirodne nepogode. Žao mi je svakog poginulog koji nije, možda, imao priliku da upozna lepotu života sa Isusom Hristom i Njegovo opraštanje, i mir koji dolazi od saznanja da nam je oprošteno. Žao mi je kada deca, koja nisu ni zakoračila u život, nastradaju, poput dvogodišnjeg dečaka iz Ivanče, ili osmogodišnjeg dečaka iz Bostona. Svi ovi ljudi su nastradali zbog nečije zloupotrebe njihove sigurnosti u nešto: ljudi iz Ivanče, jer su bile sigurne u svoga komšiju; žrtve iz Bostona jer su bili sigurni u bezbednost svojih ulica; žrtve zemljotresa jer su bili sigurni u to da se to njima „možda“ neće desiti!

Da, ostaje mi samo da žalim i da se molim, jer ni ovaj internet kafe u kojem sedim danas i pišem ove redove nije sigurno mesto. I zato sam za trenutak prekinuo pisanje, i uputio molitvu Bogu za sve one povređene i poginule u Ivanči, Bostonu, Iranu i Pakistanu, za sve ove bezbrižne ljude jutros u Starbaksu, za moju porodicu i sebe samoga, da shvatimo koliko je život kratak, nesiguran i nestalan, i da radimo na sebi, svom karakteru, i svom spasenju. Svako od nas može postati žrtva nekog novog terorističkog napada, zemljotresa, ili poremećenog čoveka sa vatrenim oružjem, ili čak svog vlastitog zdravstvenog stanja!

Ta prividna sigurnost je u stvari naš najveći neprijatelj. Mnogo ljudi je bezbrižno uljuljkano u lažnu sigurnost da se baš njima ništa ne može desiti, i zato ništa ne rade na sebi! Mnoge stvari oko nas nismo u stanju da kontrolišemo, jer nismo u stanju da kontrolišemo ni sami sebe. Zato smatram, oprostite mi na zaključku, da je najsigurnije potčiniti sebe Bogu i Njegovoj volji, tražiti od Njega da upravlja i vodi naš život, da nas umudri da živimo kako treba, jer je to jedina istinska sigurnost – živeti život potčinjen Njemu.

„Gospode! Ti si nam utočište od kolenja do kolenja. Pre nego se gore rodiše i sazda se zemlja i vasiljena, i od veka doveka, Ti si Bog. Ti vraćaš čoveka u trulež, i govoriš: Vratite se sinovi ljudski! Jer je hiljada godina pred očima Tvojim kao dan jučerašnji, kad mine, i kao straža noćna.  Ti ih kao povodnjem odnosiš; oni su kao san, kao trava, koja rano vene, Ujutru cveta i uvene, uveče se pokosi i sasuši. Jer nas nestaje od gneva Tvog, i od jarosti Tvoje u smetnji smo. Stavio si bezakonja naša preda se, i tajne naše na svetlost lica svog. Svi se dani naši prekraćuju od srdnje Tvoje, godine naše prolaze kao glas. Dana godina naših svega ima do sedamdeset godina, a u jačeg do osamdeset godina: i sam je cvet njihov muka i nevolja; jer teku brzo, i mi odlećemo. Ko zna silu gneva Tvog i Tvoju jarost, da bi Te se kao što treba bojao? Nauči nas tako brojati dane naše, da bismo stekli srce mudro. Povrati se, Gospode! Dokle ćeš? Smiluj se na sluge svoje. Ujutru nas nasiti dobrote svoje, i radovaćemo se i veseliti u sve dane svoje. Obraduj nas prema danima, u koje si nas mučio, i prema godinama, u koje smo gledali nevolju. Neka se pokaže na slugama Tvojim delo Tvoje, i slava Tvoja na sinovima njihovim. Neka bude dobra volja Gospoda Boga našeg s nama, i delo ruku naših dovrši nam, i delo ruku naših dovrši.” Psalam 90.

Propovednik Milenko Tanurdžić

VK
Facebook
LinkedIn
Telegram
Twitter
Pinterest
Pocket
Email
Reddit