Adventisti Čikago

Trun i brvno

Trun i brvno«Ne sudite da vam se ne sudi; Jer kakovijem sudom sudite, onakovijem će vam suditi; i kakovom mjerom mjerite, onakom će vam se mjeriti. A zašto vidiš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svojemu ne osjećaš? Ili, kako možeš reći bratu svojemu: stani da ti izvadim trun iz oka tvojega; a eto brvno u oku tvojemu? Licemjere! izvadi najprije brvno iz oka svojega.« Matej 7:1-5.

Postoji jedna priča o djevojci, gospodinu i keksu. Možda ste je već negdje čuli. Ali ipak dozvolite… Djevojka je čekala avion u čekaonici jednog velikog aerodroma. Pošto je trebalo dugo da čeka, odlučila je da kupi knjigu i da prekrati vrijeme do polaska aviona. Pored knjige, kupila je i paketić keksa. Sjela je u čekaonicu. Pored nje je bila stolica sa keksom, a sa druge strane sjedio je gospodin, koji je čitao novine.

Kada je ona uzela jedan keks i gospodin je uzeo jedan. Ona se začudila, ali nije ništa rekla. Nastavila je da čita knjigu, a u sebi je pomislila: “Ma gledaj ti ovo, da samo imam malo više hrabrosti, do sada bih ga već udarila!” Svaki put kada je ona uzimala keks i gospodin koji je sjedio pored nje, ne obazirući se, takođe je uzimao keks.

Nastavili su tako, dok nije ostao samo jedan keks u paketiću. Djevojka pomisli: “Šta li će sada da uradi?” Čovjek uze taj keks i podijeli ga na pola. Djevojka je bila zapanjena. Pokupila je svoje stvari, uzela knjigu i udaljila se. Našla je drugo mjesto gdje nije bilo nikoga pored nje. Kada se malo pribrala i kada ju je prošao bijes i ljutnja, otvorila je torbu da vrati knjigu, a u torbi je vidjela paketić keksa, koji je bio netaknut.

Postidjela se, kao lopov, i tek tada je shvatila da je keks, isti kao njen, pripadao gospodinu koji je sjedio pored nje, ali koji je bez vrijeđanja ili nervoze podijelio i svoj posljednji komad sa njom, za razliku od nje, koja se osjećala povređenom u sopstvenom ponosu.

Matejev odlomak (7:1-5) Govora na gori donosi Isusovu zabranu suđenja. Suđenje i mjerenje vraćaju se čovjeku poput bumeranga. Isus pretjeranom slikom brvna naglašava svijest vlastite krivice, a neznatnom slikom truna umanjuje tuđu. Valja stoga ukloniti brvno, veliku vlastitu prepreku, a tek onda se smije prijeći na ispravljanje drugih. Ali i onda, sa pažnjom, samilošću i s ljubavlju!

Jesmo li djeca tame ili vidjela? To možemo otkriti lako. Licemjer ili dvolična osoba malo je na jednoj, a malo na drugoj strani, da ugodi svima. Od takvih često stiže prazna, beznačajna riječ; prosta riječ, otrcana, odnosno svjetovna; te nečista, odnosno besramna riječ. Te riječi ne dolaze od Duha Svetoga, od Isusa, od djece svjetla, nisu evanđeoske… jer je prljav, svjetovni, isprazan i dvoličan govor.

Koliko je samo lako ocijeniti druge! Kako je lako uprijeti prst na drugoga! Mi to volimo često da činimo. Izigravamo velike vjernike, dolazimo redovno u crkvu i posjećujemo molitvene sastanke, a srce? Srce nam je sujetno! Volimo često da otvorimo Pravilnik crkve, da se pozovemo na mišljenje crkvenih velikodostojnika i čitavih vjerskih institucija. Nerijetko čak i Bibliju zloupotrebljujemo kako bi riječima mogli da kamenujemo i na verbalni krst razapinjemo. Ali i dalje slijepi da sebe u ogledalu realnosti pogledamo. Brzi smo da osudimo, ali ne sebe i svoje ponašanje! Takve Isus naziva mlakim hrišćanima. U Otkrivenju 3:16 piše: “Tako, budući mlak, i nisi ni studen ni vruć, izbljuvaću te iz usta svojih.“

Koliko puta smo u našem životu “pojeli tuđi keks”, a da toga nismo bili svjesni i nikada nećemo ni saznati. Prije nego što dođete do preuranjenog zaključka, prije nego počnete da mislite loše, pogledajte sa pažnjom detalje, jer vrlo često situacija nije onakva kako izgleda na prvi pogled.

VK
Facebook
LinkedIn
Telegram
Twitter
Pinterest
Pocket
Email
Reddit