Adventisti Čikago

Skrhanost, prisutnost, isceljenje

Skrhanost, prisutnost, isceljenjeKada govorimo o stanju u našem ljudskom društvu, pa i o našoj ljudskoj prirodi, samo mi jedna reč pada na pamet – SKRHANOST!

Rečnik pojmova definiše ovu reč kao “silom rastavljen na dva ili više delova; polomljen; ili razbijen razvodom, napuštanjem roditelja: deca iz skrhanih domova; skrhan brak,” itd. Takođe, “skrhan žalošću, finansijski uništen; bankrot; izvan funkcije,” itd.

Da li vam ovo zvuči poznato? Ko nije doživeo nešto od svega ovoga? Moramo da priznamo – svi smo mi na neki način skrhani, kao slomljena posuda koja nije više za upotrebu.

Stresovi savremenog života i posledice greha uzrokuju ljudsku skrhanost. Smrt ili razvod roditelja; razvod ili smrt deteta; smrt bračnog druga; fizičko ili seksualno zlostavljanje; gubitak posla i finansijske sigurnosti; bolest; možemo nastaviti da nabrajamo!

Gde ste vi danas? Da li vas je i jedna od ovih stvari pogodila? Svakako, svakoga od nas!

Kada čitamo knjigu Postanje (1.Mojsijeva) treće poglavlje, pronalazimo da je greh, ušavši u našu prirodu, u nas, skrhao najmanje četiri suštinska odnosa: odnos između Boga i ljudi; odnos između ljudi jednih sa drugim; odnos između ljudi i prirode; i konačno, odnos sa samim sobom. Sve ovo zahteva isceljenje. I to je u redu, reći ćete, mi razumemo to, ali kako će se isceljenje dogoditi?

Pre svega, trebalo bi da razumemo da nam je svima potrebna Božja prisutnost u našem životu. Možda ćete pomisliti: “Zar Bog već nije prisutan u mom životu?” Međutim, da li je? Kao svemogući i sveprisutni Bog, On je prisutan svugde, na svakom mestu, i u svako vreme. Ali, da li je On prisutan u tvom životu? U tvom srcu? Da li žudiš za Njegovom prisutnošću u svom životu? Molim vas da razmislite o ovome za trenutak.

Kao ljudska bića, stvoreni smo sa slobodnom voljom, i zato možemo da izaberemo da li će Bog prebivati u našem srcu ili ne. To je razlog zašto je Isus kazao:“Evo stojim na vratima i kucam: ako ko čuje glas moj i otvori vrata, ući ću k njemu i večeraću s njime, i on sa mnom.” Otkrivenje 3:20.

Međutim, ako želimo da budemo isceljeni, potrebna nam je Njegova PRISUTNOST u našem životu. Kako dobiti Božju prisutnost u svom životu? Pre svega, trebalo bi da budemo svesni Božje prisutnosti, i drugo, potrebna nam je dublja želja za Njegovom prisutnošću.

Jedna poražavajuća statistika kaže da prosečan pastor (protestanskog usmerenja) provede dnevno, u proseku, 5 minuta sa Bogom! Ako je tako sa pastorima, kako li je tek sa vernicima njihovih crkava?

Neko je kazao: “Najveći dar koji možemo da ponudimo ljudima oko sebe nije naše obrazovanje, ili naše dobre ideje; to nisu naši talenti ili naše sposobnosti – to je plod vremena provedenog sa Spasiteljem, kada se dešava potpuno jedinstvena i unikatna stvar kada smo jednostavno u Njegovoj prisutnosti.”

Božja prisutnost – kako moćno zvuči ta misao, ta ideja, ta činjenica! Kada je postao svestan Božje prisutnosti, Isaija je video Gospoda i njegova trenutačna reakcija je bio strah i drhtanje, ali mu je anđeo Gospodnji doleteo držeći u rukama žeravicu kojom je dotakao prorokove usne i kazao: “Evo, ovo se dotače usta tvojih, i bezakonje tvoje uze se, i greh tvoj očisti se” (Isaija 6:6.7). Isaija je bio isceljen Božjom prisutnošću! Njegova reakcija nakon toga, na Božje pitanje:“Koga ću poslati? I ko će nam ići?” bila je u obliku odgovora: “Evo mene! Pošlji mene!” Isaija 6:8.

Mali Samuilo nije još uvek poznavao Boga, ali je bio svestan Njegove prisutnosti. Međutim, kada je dobio jasna uputstva od Ilije prvosveštenika, Samuilo je pozvao Boga u svoj život, i Božji Duh je počinuo na njemu i u njemu. Kakvu je razliku to napravilo u Samuilovom životu!

Nikada ne potcenjuj svoje vreme sa Bogom! Budi svestan da se susrećeš sa Bogom, Tvorcem svemira i sveg život i neživog! Ti prebivaš u Njegovoj isceljujućoj prisutnosti! Tada se nešto događa! Možda to nešto nećeš primetiti u prvih par sati, dana ili sedmica, ali ćeš vremenom uvideti razliku, zato što ćeš se u Njegovoj prisutnosti menjati i preobraziti!

Prisutnost + svesnost = preobražaj! Jednostavna formula. Taj preobražaj nazivamo ISCELJENJE. Isceljenje od naše skrhanosti, od naših greha, isceljenje za naše pokidane odnose.

U Mateju 8:17 piše: “On nemoći naše uze i bolesti ponese.” Ovaj citat je uzet iz knjige proroka Isaije 53 poglavlja – tekst koji govori o Mesiji koji pati. Isus je jedini sposoban da isceli našu skrhanost, da obnovi naše pokidane odnose. On je učinio to na krstu, i ako dođemo u Njegovu prisutnost, tamo, pod krstom, On će biti u stanju da nas isceli.

U današnjem svetu, jedna od najboljih analogija, koju je postmoderni čovek u stanju da razume kada se govori o spasenju, je isceljenje – isceljenje naših pokidanih odnosa. Zdravstvena poruka je samo za naše pokidani odnos sa prirodom, dok je isceljenje ono što popravlja sva četiri suštinska odnosa spomenuta na početku ovog teksta.

U Mateju 1:21 je zapisano:“Nadeni mu ime Isus; jer će On izbaviti svoj narod od greha njihovih.” U originalu, na starogrčkom jeziku upotrebljena je reč sozo za izbaviti, koja bi se mogla prevesti i kao isceliti! Drugim rečima, tekst bi mogao i ovako da glasi:“Jer će On isceliti svoj narod od greha njihovih.”

Naš Bog želi da budemo deo ovog isceliteljskog procesa u kojem svesnost o našem skrhanom stanju vodi ka želji za Njegovom prisutnošću, što vodi ka odnosu sa Bogom u kojem bivamo isceljeni Njegovom prisutnošću. Jeremija je uzviknuo:“Isceli me, Gospode, i biću isceljen; izbavi me, i biću izbavljen, jer si Ti hvala (Aliluja) moja.” Jeremija 17:14.

I samo još jedna važna napomena, pre nego što završimo. Svrha Crkve je isceljenje! To je naša uloga u svetu! Naše crkve bi trebalo da budu mesto isceljenja. Služba isceljenja je mnogo više nego samo zdravstvena poruka. Mi propovedamo Isusa – Jehošua, koje znači “Jehova spasava” ili “Jehova isceljuje”. Zar to nije divna istina?!

U Otkrivenju 22:2-4. piše:“…I lišće od drveta bijaše za isceljivanje narodima. I više neće biti nikakve prokletinje; i presto Božji i Jagnjetov biće u njemu; i gledaće lice Njegovo, i ime Njegovo biće na čelima njihovim.”

Zapazite da se proces isceljivanja nastavlja i u večnosti (možda tokom Milenijuma, nismo sigurni); biće tamo određene žalosti zbog mnogih izgubljenih, ali nakon svega, bićemo u neprestanoj Božjoj prisutnosti, u Jagnjetovoj prisutnosti, u prisutnosti našeg Gospoda Isusa Hrista, i sve naše skrhanosti, slomljenosti, boli, suze, tuge, sve to, biće isceljeno.

Propovednik Milenko Tanurdžić

VK
Facebook
LinkedIn
Telegram
Twitter
Pinterest
Pocket
Email
Reddit