Adventisti Čikago

Rano mi javi milost svoju

Jutros me probudila kiša. Prozor na sobi je bio otvoren i svežina vazduha je prosto omamljivala. Zvuk kišnih kapi je nešto posebno, posebno u svežim jutrima, kao što je ovo bilo. Prosto me je mamilo da ostanem još u krevetu, ali sam znao da ću, ako još ostanem, propustiti važne trenutke sa mojim Bogom. Kada sam ustao i sredio toaletu, otišao sam na terasu da proučavam Bibliju i molim se Bogu. Sve vreme je padala kiša.

Seo sam u ugao gde sam bio zaštićen od kišnih kapi, i počeo da čitam deo iz 1. Solunjanima poslanice, a zatim sam prešao na Otkrivenje. A onda su mi se u umu, same od sebe, nametnule reči iz Psalma 143:8 „rano mi javi milost svoju, jer se u Tebe uzdam“.

Posmatrao sam cveće ispred terase, travu, drveće i grmlje. Sećam se kako je sve patilo tokom vrućih i sparnih dana, a sada, evo kiše, i to one blage što natapa zemlju i daje život. Zatim sam posmatrao ptice koje su se krile od kiše na granama, u krošnjama. Čim je kiša stala počele su da lete okolo i da se hrane. Veverice su sakupljale žirove na hrastu pored moje kuće i nosile ih negde, u neko samo njima poznato skladište.

Uhvatim sebe ponekad kako brinem o stvarima kao što je budućnost, novac, računi, škola mog deteta, itd. A onda prekorim samoga sebe zbog nedostatka poverenja u Boga. Eto, jutros mi je rano, ponovo, javio milost svoju! Kroz kišu, i nejako cveće koje zamalo nije propalo na vrućini prethodnih sedmica, a evo ga sada buja i napreduje. Javio mi je milost svoju kroz ptice kojima daje hranu i gnezdo, kroz veverice koje hrani žirevima i daje im priliku da prežive zimu.

Kad Bog tako brine o tim nejakim, nerazumnim stvorenjima, koliko više se brine o nama, njegovoj deci?! Uzdajmo se u Njega s poverenjem, i on će nam pokazati svoju milost svakoga dana. Meni je jutros, po ko zna koji put, ponovo pokazao i javio milost svoju.

„Zato vam kažem:ne brinite se za život svoj, šta ćete jesti, ili šta ćete piti; ni za telo svoje, u šta ćete se obući. Nije li život pretežniji od hrane, i telo od odela? Pogledajte na ptice nebeske kako ne seju, niti žnju, ni sabiraju u žitnice; pa Otac vaš nebeski hrani ih. Niste li vi mnogo pretežniji od njih? A ko od vas brinući se može primaknuti rastu svom lakat jedan? I za odelo što se brinete? Pogledajte na ljiljane u polju kako rastu; ne trude se niti predu. Ali ja vam kažem da ni Solomun u svoj svojoj slavi ne obuče se kao jedan od njih. A kad travu u polju, koja danas jeste, a sutra se u peć baca, Bog tako odeva, a kamoli vas, maloverni? Ne brinite se dakle govoreći: Šta ćemo jesti, ili, šta ćemo piti, ili, čim ćemo se odenuti? Jer sve ovo neznabošci ištu; a zna i Otac vaš nebeski da vama treba sve ovo. Nego ištite najpre carstva Božjeg, i pravde Njegove, i ovo će vam se sve dodati. Ne brinite se dakle za sutra; jer sutra brinuće se za se. Dosta je svakom danu zla svog.” Matej 6:25-34.

VK
Facebook
LinkedIn
Telegram
Twitter
Pinterest
Pocket
Email
Reddit