Adventisti Čikago

Noć Veštica – Halloween

Noc VesticaDa li ste se ikada zapitali odakle dolaze duhovi, fenjer od bundeve ili slatkiši koji se te večeri dele deci koja vam dođu na vrata i uzvikuju „trick-or-treat“?  Dean Edgar je podelio sa nama svoja saznanja.

Veoma je lako zamisliti zle sile na svom poslu kada ste napolju u hladnoj jesenjoj noći, dok slušate vetar kako cvili kroz ogolele grane i kada posmatrate pomeranje senki pod mesečinom. U rana vremena, kada je život bio kratak i smrt dolazila na različite neočekivane načine – kada vas je hrana koju ste proizvodili tokom sezone rasta održavala za vreme mračnih i hladnih zimskih meseci – ljudi su preduzimali sve mere predostrožnosti. To je bio svet različitih običaja koje povezujemo sa nastajanjem Noći Veštica (Halloween).

31 oktobar deluje kao veoma čudno vreme za proslavu. Na Severnoj hemisferi, odakle i potiče proslavljanje Noći Veštica, veoma je česta pojava hladnog vetra i ledene kiše.  Lišće otpadne sa drveća, odnoseći sa sobom poslednju boju plodne jeseni, ostavljajući za sobom jednobojni pejzaž tamnog sivila. Kada čitate opis Edgara Alana Poa „jednoličnog, mračnog i bezvučnog dana u jesen, kada pritiskajući oblaci vise nisko na nebu, to nas podseća na Noć Veštica.

Ovo izgleda kao veoma čudno vreme za proslavljanje bilo čega – a ovde u Americi se zaista proslavlja na čudan način. Groteskne nacerene bundeve, njihovi krezubi osmesi osvetljeni treperavim svećama na kovitlavom jesenjem vetru; jabuke, koje plutaju po vodi da bi bile dohvaćene nečijim zubima ili premazane karamelom i stavljene na štapić; deca u bizarnim kostimima švrljaju od kuće do kuće kroz susedstvo, tražeći slatkiše da ne bi napravili neko zlo sa svoje strane – neka vrsta reketa ili „zaštite“ od strane mini „mafije“.

Sve ovo pomešano zajedno sa strašnim pričama o vukodlacima i duhovima, goblinima i čudovištima, i stvarima koja mogu da vas zadese u noći. Kako se dogodila jedna takva čudna mešavina i odakle je došla?

Pomešani običaji

Ispostavlja se da ono što mi nazivamo Noć Veštica je, zaista, mešavina različitih običaja, priča i pojmova iz prošlosti. Koreni Noći Veštica nas vraćaju nazad u Evropu, posebno u Irsku. Na tom zelenom ostrvu, 31 Oktobar pada nekako pred kraj žetve jesenjih plodova.  Drugim rečima, Noć Veštica vodi poreklo od Irskog Dana Zahvalnosti!

Kao što obično podrazumevamo da je proleće vreme novog rađanja i novog života, tako je veoma lako dovesti u vezu jesenju žetvu (kraj plodonosnog perioda) i jesenje olujne dane sa predstojećom smrti. Tama i smrt se veoma lako povezuju sa đavolom. I zato ne bi trebalo da nas iznenade sve te stvari pomešane u ono što mi danas nazivamo Noć Veštica.

Duhovi umrlih

Za mnoge, prvobitna svrha različitih kostima na Noć Veštica izgleda veoma čudna, sujeverna i nastrana, uzimajući u obzir naš naučni pogled na svet. Jedna od ideja koja je preživela je ideja o duhovima – dušama umrlih. Čak i mnogi Biblijski-verujući hrišćani veruju da kada osoba umre, njen beztelesni duh nastavlja da živi. Međutim, ova ideja ne dolazi iz Biblije, nego iz Stare Grčke.

Tokom vremena, teolozi poučavani u Grčkoj filozofiji počeli su da traže dokaze za odvajanje tela i duha u Bibliji.  Ali, iskreno govoreći, Biblija uči nešto sasvim suprotno.
Knjiga Postanja (1 Mojsijeva) kaže nam da je Bog „dunuo (Adamu) u nos duh životni, i posta čovek duša živa“ (1 Mojsijeva 2:7).  Izraz duša živa dolazi od Jevrejske reči nefeš, što znači „ono što diše, biće ili tvorevina koja diše, duša, unutrašnje čovekovo biće.“  Zapazite raspored izraza. Kada je Bog dodelio dah životni, Adam je „postao duša živa – živo biće“. Bog nije ubrizgao „dušu“ u Adamovo telo. Adam je postao duša kada mu je Bog dao život.

„Čekaj malo!“ možda ćete reći. „Zar Biblija ne govori da kad osoba umre, da joj se duh vraća nazad Bogu?“ Da, Knjiga Propovednika 12:7 kaže: „I vrati se prah u zemlju, kako je bio, a duh se vrati k Bogu, koji ga je dao.“

Reč „duh“ u ovom stihu je prevod jevrejske reči ruah, što znači „vetar“ ili „dah“.  Ovaj odlomak opisuje, upravo, suprotno od onoga što se dogodilo u Postanju (1 Mojsijevoj).  Dah Božji je ušao u čoveka koji je bio načinjen od praha zemaljskog, i Adam je postao duša živa – živo biće. Ali kada osoba umre, dah i prah se rastavljaju – i duša živa više ne postoji. Ovo se u potpunosti slaže sa onim što nam Biblija govori o smrti.

Knjiga propovednika nam kaže, takođe, da „mrtvi ne znaju ništa…“ (Propovednik 9:5), i psalmista opisuje smrt kao „tamu“ (Psalam 88:12). Dakle, ako mrtvi ne znaju ništa, onda oni ne mogu u isto vreme da slave Boga na nebu.

Čudno proslavljanje Noći Veštica podseća nas kako briga o budućnosti, naš prirodni strah od smrti i sile zla mogu učiniti da ljudi preduzmu skoro bilo kakvo rešenje, bez obzira koliko ono neuobičajeno bilo. Oni koji veruju u Hrista mogu da budu u isto vreme zahvalni što im nisu potrebne lomače niti iscereni fenjeri izrezani u bundevama, niti darovi u hrani da bi održali zlo nemoćnim.

Da li to znači da će naš život biti oslobođen svakog problema? Naravno da ne!  Isus nam je kazao, „Ali ćete imati nevolju u ovom svetu.“ I svi imamo probleme.  Ali je On isto tako i dodao: „Ali ne bojte se, jer ja nadvladah svet.“ (Jovan 16:33)

Fenjer od bundeve (Jack-o’-lanterns)

Irski Kelti odvraćali su zle sile sa glavolikim povrćem, kao što su krompir ili repa, postavljenim poput ornamenata na spoljašnosti njihovih kuća. U Americi, veća, a samim tim i lakša za rezbarenje, i mnogo češća, bundeva je postala izabrano povrće.

Fenjer od bundeve, ili kako ga u Americi nazivaju Džek O’ Lantern, iznikao je iz legende o „Džeku Tvrdici“, varijaciji priče o nekom jadničku kome je bilo određeno da luta svetom zauvek, nešto poput Ukletog Holanđanina. Po priči, Džek Tvrdica bio je težak karakter koji uhvatio đavola u zamku tako što ga je prevario da se popne na drvo, a onda na stablu izrezbario krst da bi ga zadržao gore. Đavo mu je uzvratio tako što ga prokleo da luta svetom sa jedinim svetlom koje je imao u to vreme: izdubljenu repu sa svećom unutra. I tako je „Tvrdica Džek“ postao „Jack-of-the-Lantern“ , ili sa apostrofom umesto slova koje nedostaju „Jack-o’-lantern“ – fenjer od bundeve.

Trick-or-Treat (Deljenje slatkiša)

Kao i sve ostalo u vezi sa Noći Veštica, prilaganje hrane na žrtvu ili kao danas sakupljanje slatkiša, opstaje u različitim varijantama praznoverja i običaja. Mnoge stare kulture povezuju tamu sa duhovima umrlih i ulažu napore da bi ih umirili ili ih da bi ih držali podalje od sebe. Dva takva običaja su u upotrebi prilikom Noći Veštica. Jedan uključuje ostavljanje darova u obliku hrane ispred vrata tokom noći da bi umirio duhove. Drugi uključuje odeću za maskiranje kada se izlazi noću napolje kako bi se zbunili zli duhovi. Ovo je evoluiralo u to da ljudi danas koriste kostime koji u suštini predstavljaju oličenje zlih sila koje voljno napuštaju domove ne ozledivši nikoga u zamenu za nešto hrane. Kada se izgovori fraza „Trick or treat“ ona pojednostavljuje ovu razmenu. I tako je u naše vreme, ova razmena učinjena u duhu dobre zabave.

Zašto 31 Oktobar?

Za stare Kelte iz Irske i neke delove Evrope, 1 Novembar je označen kao kraj leta i žetve i početak zime, vreme koje je često povezivano sa ljudskom smrću. Kelti su verovali da noć pre – 31 Oktobar – nego što se dogodi okupljanja natprirodnih sila i granica između sveta živih i mrtvih postaje zamagljena. Te noći, oni su proslavljali festival Samhain (izgovara se Souin), kada se verovalo da se duhovi umrlih vraćaju na zemlju.

Sa dolaskom Hrišćanstva, 1 Novembar je postao Dan Svih Svetih, vreme posvećeno svecima i mučenicima u naporu da zameni Keltski praznik mrtvih sa Hrišćanskim praznikom. Proslava je nazvana Svi Sveti (All-Hallows) i noć pre toga, noć Samhaina, počela je da se naziva All-Hallows Eve (Noć Svih Svetih), ili kako je danas poznatije, Halloween

VK
Facebook
LinkedIn
Telegram
Twitter
Pinterest
Pocket
Email
Reddit