Adventisti Čikago

Naša poslednja šansa

„Imali smo svoju poslednju šansu. Ako ne smislimo neki bolji i mnogo pravedniji društveni sistem, Armagedon će biti pred vratima.“ (Douglas MacArthur, 1880-1964) 2. septembar 1945.

U zadnjih 24 sata uništeno je više od 100.000 hektara tropskih kišnih šuma. Punih 13 miliona tona otrovnih hemikalija je ispušteno u našu životnu sredinu. Više od 45.000 ljudi je umrlo od gladi, od kojih je 38.000 njih deca. I više od 130 vrsta biljaka i životinja je izumrlo delovanjem čoveka. I sve se to desilo samo u poslednjih 24 sata.

Na osnovu „Početne analize globalnih ekosistema“ koje su sprovele Ujedinjene Nacije, polovina svetskih obradivih površina je nestala u prošlom veku, polovina svetskih šuma je nestala, 80% pašnjaka i 40% kopnene površine Zemlje trpi zbog degradacije tla, i 70% glavnih morskih izvora ribe je potrošeno. Oni dodaju: „Svetski slatkovodni sistemi su tako degradirali da njihova sposobnost da podrže ljudski, biljni i životinjski život je uveliko u opasnosti.“

Mi koji živimo u savremenom svetu često koračamo kroz naše živote razmišljajući o dnevnim problemima koji utiču na naš svakodnevni život. Povremeno čujemo malo pobliže, malo dublje i možemo videti, često da ne ulažemo mnogo napora, neprijatne informacije o uništenju sveta u skoroj budućnosti, koje izgledaju nekad razumne, a nekad neverovatne.

Svakoga dana u medijima možemo videti, čuti ili pročitati priče o novim smrtonosnim bakterijama i virusima, o sve gorim klimatskim uslovima i sve strašnijim olujama, o naveliko rasprostranjenim kancerogenim supstancama, alarmantnim pretnjama vezano za naše zalihe hrane, i one koji kažu da ekonomski kolaps i globalna propast – ili možda poslednja bitka Armagedona – jesu samo na nekoliko dana ili godina daleko od nas.

Takođe, postoje oni koji će nam reći da je sve u redu, da sve besprekorno funkcioniše i da nema problema – celokupna ljudska populacija može se smestiti na područje veličine Floride i da će tehnologija jednoga dana rešiti sve naše probleme.

U središtu ovog sukoba argumenata šta je tačno, a šta pogrešno po pitanju sudbine našeg sveta, nalaze se pitanja oko toga šta bi trebalo, ili ne bi trebalo uraditi po tom pitanju.

Ovaj problem, sa većinom svojih argumenata i stavova, zasnovan je na četiri osnovne realnosti:

1. Uprkos uticaju moderne tehnologije, svetske dileme i opasnosti nisu slučajnosti uzrokovane nedavnim promenama.  One su očekivane posledice načina života na koji ljudi žive od uspostavljanja prvih gradova-država od strane Sumera, pre oko 4000 godina. Štaviše, njihov eho se stalno ponavlja kako takvi gradovi nestaju, od kako su ljudi odlučili da napuste život u bratstvima i plemenima, i da žive u velikim gradovima.

2. Mi (kao i drugi živi organizmi) smo izgrađeni od hrane koju jedemo, a hrana sadrži sunčevu svetlost kao njen jedinstveni izvor energije. Bez sunca ne bi bilo ni živih organizama – obilje sunca i vode znači izobilje životnih formi. Mi smo izgrađeni od sunčeve svetlosti. Kako se odnosimo prema tom najvažnijem izvoru jeste odraz toga kako mi vidimo sebe u odnosu na ostatak ovoga sveta.

3. Naši problemi ne proizilaze od naše tehnologije, naše ishrane, nasilja u medijima ili neke druge stvari koju radimo. Oni proizilaze od naše kulture – našeg pogleda na svet. Razlog zašto je većina rešenja ponuđenih za svetske krize nepraktična, jeste zato što ona proizilaze od istog pogleda na svet koji je uzrokovao problem. Prerada otpada, kontrola rađanja niti očuvanje onoga malo što je ostalo od tropskih šuma neće spasiti svet. Čak i kada bi se sve predložene dobre stvari primenile, naš osnovni problem bi i dalje postojao, i neizbežno bi se ponavljao. Čak i hladna fuzija i eliminacija potrebe za naftom, sa besplatnom električnom energijom za svakog čoveka, ne bi „spasila svet“. Ništa osim promene našeg pogleda na svet i njegovog razumevanja ne može da proizvede pravu, značajnu i trajnu promenu, a ta promena bi nas u perspektivi prirodno vodila ka očuvanju naših šuma, obnavljanju naših zajednica i smanjenju naše rasipničke potrošnje.

Naša planeta postaje jedno veliko smetlište i kontejner najodvratnijih mirisa i otrova. Više od 90% današnjih uzroka smrti među ljudima uzrokovano je čovekovim pogrešnim izborima. Pušenje, alkohol, nezdrava hrana, upotreba droga, zloupotreba polnih odnosa, itd. jesu neki od glavnih uzroka smrti, koji su mogli da se izbegnu, što bi sačuvalo veliki broj ljudskih života. Čovekov odnos prema drugima i životnoj sredini je još gori: sebičnost, otuđenost, usamljenost, raspad porodica, roditelji nezainteresovani za decu, deca za roditelje. Prilično jadna i patetična slika celokupnog društva.

4. Moguća rešenja nisu ni nova ni radikalna u istoriji ljudskog roda. U stvari, ona predstavljaju pogled koji odražava i gaji čovečanstvo tokom nekoliko hiljada godina.  Domorodačka plemena Južne Amerike, Severne Amerike, Afrike, Australije i Azije nisu prenaselila niti uništila njihovu životnu sredinu, iako su u većini slučajeva oni imali pristup mnogo većim prirodnim bogatstvima nego što su koristili. Niti fosilni ni istorijski zapisi ne pokazuju da su oni vodili surov i beznadežan život, kako se to često opisuje u medijima i postoji u umu prosečnog čoveka. Oni su živeli održivim načinom života, uviđajući svetost sveta i prisustvo Tvorca i božanstva u svim stvarima, uživajući mnogo više slobodnog vremena nego što će zaposleni ljudi u industrijskom svetu ikada uživati. Njihova svest i način života očuvali su njihovu kulturu i narod živim desetinama puta duže nego što postoje Sjedinjene Američke Države, i nastavlja da održava milione njih širom sveta. Oni mogu da nas nauče važnim lekcijama – iako ih, kako istorija pokazuje, mi „civilizovani“ ljudi doslovno istrebljujemo i tako rizikujemo da izgubimo njihovo znanje kako prisvajamo njihovo zemljište, njihove jezike i njihove živote.

Kada dovoljno ljudi promeni svoj pogled na stvari, rešenja će postati očigledna, često na načine koje nismo mogli ni da zamislimo. Mi smo uništili veliki deo sveta zbog naše kulture, ali mi možemo da sačuvamo veliki deo sveta promenom te kulture. Ako analiziramo istoriju, videćemo da u kulturnim temeljima naših predaka možemo naći drevne ključeve znanja za očuvanje ljudskog roda i naše planete, a da ne bi trebalo da idemo da živimo u pećinama ili šatorima. U svesnom i dobrovoljnom smanjenju potrošnje leži jedan sigurniji put za ljude i ovu planetu.

Naš svet je krenuo stazom sigurne propasti, zbog nas i naše pohlepe. Cilj ovog članka nije da izazove krivicu ili depresiju kod ljudi, nego svest o realnom stanju i o nadi koja ipak postoji za nas kao čovečanstvo. Postoji nada za budućnost, čak i svetu punom problema kakvog vidimo. Ta nada leži u nečemu ili Nekome s polja, Nekome ko je izvan našeg sveta. Naši preci kao religiozni ljudi su verovali da će ih Bog spasiti svakog zla. Ako je tačno ono što piše u Bibliji (lično verujem da jeste), Bog će se i ovog puta umešati da bi spasao one koji su na Njegovoj strani. I to je ona neophodna promena pogleda na svet, promena od sebične okrenutosti ka sebi do okrenutosti ka Bogu koji će nas osloboditi sebičnosti i pohlepe, i ispuniti brigom za druge, ljubavlju i nadom.

Priredio: pastor Milenko Tanurdžić

VK
Facebook
LinkedIn
Telegram
Twitter
Pinterest
Pocket
Email
Reddit