Adventisti Čikago

Mera uspeha – Radio Stazama nade

Stazama-NadeČime merite svoje uspehe u životu? Ako govorimo o poslovnim uspesima, jedan od pokazatelja je, svakako, ostvarena zarada! Ako govorimo o radu sa ljudima, onda je, možda, mera uspeha, uticaj koji ste izvršili na njih! Sve u svemu, mera uspeha se ogleda u količini ostvarenih ciljeva! Firma postavlja cilj ostvarenja profita, lekar poboljšanje zdravlja pacijenta, roditelj spremnošću svog deteta za život, itd.

Kada je biblijski institut „Stazama nade“ započeo sa svojim radom pre deset godina, jedan od najvažnijih ciljeva je bio pružiti slušaocima iz bivše Jugoslavije valjane informacije o životnim vrednostima. Svako ima vrednosti u životu, ali se ponekad izgubimo na stranputicama mržnje, besa, sebičnosti i nepoverenja. Tim sastavljen od entuzijasta i ljudi koji vole druge ljude, započeo je skromno, ali sa željom da pruži stazu nade svojim zemljacima.

Već prva emitovana emisija bila je pravo osveženje u eteru programa na jezicima bivše Jugoslavije, zbog svog koncepta i forme, ali najviše zbog svog sadržaja. Ljudi po navici traže zabavu, ali ako im svi nude zabavu doći će do zasićenja, posebno ako je ta zabava šund. A šunda, na žalost, ima na pretek. Svakako vam je poznato da čime hranite svoju dušu, to ćete i postati. I zato je sadržaj emisije „Stazama nade“ sastavljen od različitih informacija koje hrane dušu dobrom „hranom“. Kako živeti zdravije, istorijska i arheološka otkrića povezana sa današnjicom, analiza aktuelnih događaja kroz duhovnu perspektivu, poezija i psihologija, vaspitanje dece, i naravno, duhovno zdravlje i odnos sa Bogom kao presudan faktor u svim našim odnosima; sve ovo (i puno toga drugog) je sadržaj koji delimo sa našim slušaocima.

Budući da je naš program neprofitabilan i nekomercijalan, sredstva za nastavak rada nam stižu od naših slušalaca i simpatizera, ali najviše od donatorske večere, jednom godišnje na dan osnivanja Instituta i radio programa, koji organizujemo u prostorijama Adventističke crkve u Čikagu, i čiji nas vernici nesebično pomažu.  Donacijama uspevamo da pokrijemo troškove emitovanja i tehničke službe, sve drugo je na volonterskoj bazi.

Tokom godina, institut „Stazama nade“ je, pored radio programa i literature, pružio svojim slušaocima i web stranicu www.stazamanade.com. Na ovoj stranici posetioci mogu da pronađu reprize radio emisija emitovanih svake subote pre i posle podne, zatim priloge izdvojene po kategorijama (zdravlje, duhovnost, arheologija, vaspitanje, itd), tu je i mnoštvo korisnih knjiga i članaka u elektronskom formatu, kao i drugi različit sadržaj. Zanimljivo je da preko 5000 ljudi, iz celog sveta, poseti (unikatne posete) našu web stranicu svakog meseca.

U poslednjih deset godina ostvarili smo kontakte sa stotinama ljudi svih nacionalnosti i religija iz bivše domovine: Srbima, Hrvatima, Bošnjacima, Makedoncima, itd. Budući da ne želimo nacionalno da se opredeljujemo u našem programu, želimo da pružimo poruku nade svim ljudima dobre volje iz naših krajeva. I ljudi to prepoznaju i cene. To je razlog zašto sam imao prilike da lično posetim mnogo ljudi u njihovim domovima i prijateljski porazgovaram sa njima o životu i situaciji u svetu danas, kao i da im pokažem, na osnovu Svetog pisma, kuda ide ovaj svet, i da postoji nada koju svi mi možemo steći.

Najveća nagrada i najveći uspeh za nas je kada nam ljudi kažu: „Vaš program je nešto najvrednije što čujemo u toku sedmice!“ Ili kada nam slušaoci traže kopije tekstova koje smo izneli u emisiji, knjige i časopise koje šaljemo kao znak pažnje i želje da i na taj način ljudi prošire svoja saznanja o pravim životnim vrednostima.

Jedna starija gospođa nas je nazvala pre izvesnog vremena i zamolila da joj pošaljemo tekst iz naše emisije koji je govorio o testamentu kojeg je jedan pisac ostavio svojim unucima. U tekstu je pisac obradio ljudske vrednosti koje bi njegovi unuci trebalo da neguju ako žele da budu pošteni, čestiti i uspešni ljudi. Gospođa koja nas je pozvala, želela je da taj tekst ostavi u amanet svom unučetu da bi i ono znalo šta je to što bi trebalo da neguje u svom životu.

Jedan drugi primer govori o jednoj mlađoj ženi koja nam je uputila pitanje vezano za naš časopis „Znaci vremena“. Jednom prilikom dobila je ovaj časopis od svoje prijateljice, i kada se upoznala sa njegovim sadržajem, pozvala nas je. Oduševljena sadržajem koji tretira aktuelne događaje u svetu kroz biblijsku perspektivu, koji pruža savete za svakodnevni život, koji nam nudi savete vezane za naše zdravlje, itd, pitala je kako bi mogla doći do kopije ovog časopisa. Bila je oduševljena saznanjem da ovaj časopis šaljemo besplatno zainteresovanim ljudima, slušaocima koji nas pozovu i izraze želju da dobiju ovaj materijal.

Prošle godine (2012), prilikom posete jednog starijeg gospodina koji je bio u bolnici, prolazio sam hodnikom, većina vrata na sobama bila su otvorena, kada sam spazio jednu ženu u srednjim godinama kako leži u svom bolesničkom krevetu. U trenutku mi je prošla misao kroz glavu da je ta žena našeg porekla. Pogledao sam na pločicu pored vrata i prezime se završavalo na „ić“. Zastao sam za trenutak, a savest me je nagovarala da uđem u sobu i kažem par reči. To sam i učinio. U sobi je bio i njen suprug. Izvinuo sam se što ih ometam, i kazao na našem jeziku da sam pomislio kako su sigurno naši ljudi i da sam poželeo da im se javim. Predstavio sam se, a kada su čuli moje ime, oboje su bili više nego iznenađeni, jer su odmah u glas kazali: „Stazama nade!“ Sada sam ja bio iznenađen. Oboje su mi rekli da redovno slušaju naš radio program i da ga veoma cene, a gospođa je kazala da će čim dođe kući na internetu preslušati reprize emisija koje je propustila dok je bila u bolnici. Njih dvoje su oboje iz Bosne („mešani“ brak), ali zahvalni što postoji neko ko ne pravi razliku među ljudima, nego želi da napravi razliku u ljudima i njihovom životu. Poželeo sam joj brz oporavak i Božje blagoslove. Tog dana sam dobio još jednu potvrdu da „Stazama nade“ ispunjava svrhu svog postojanja.

Mnogo je ovakvih primera, ali bih želeo sa vama da podelim još jedan. Jedne subote prepodne, samo par minuta nakon kraja naše emisije, zazvonio je telefon u mojoj kancelariji. Pošto sam bio zauzet drugim obavezama, jedan od mojih saradnika se javio, a na drugoj strani je bio kapelan zatvora u Kenoši, Viskonsin. Zamolio nas je da na adresu zatvora pošaljemo Sveto pismo na srpskom jeziku, i neku drugu literaturu jednom od zatvorenika srpske nacionalnosti. Ovo je bilo prijatno iznenađenje. Gde možete pružiti više nade, nego nekome ko je u zatvoru i lišen slobode. Poslali smo paket sa zatraženom literaturom, a posle nekoliko meseci smo dobili kartu od gospodina D. koji je bio pun zahvalnosti za našu brigu i dobre želje, uz obećanje da će nas posetiti lično kada bude izašao iz zatvora. Poruka nade nalazi svoj put i iza rešetaka. Ova poruka i istina je u stanju da promeni čoveka na bolje i pruži mu nadu, ne samo u bolje sutra, nego i u bolje danas.

Nama iz instituta „Stazama nade“ ovakvi primeri su dovoljna nagrada za naš rad, naše napore i žrtve. To je jedino merilo našeg uspeha i naše misije – razlika koju činimo u životu ljudi oko nas, bez obzira ko su i odakle su. Svima vama koji nas slušate i podržavate, hvala od srca za poslednjih deset godina saradnje. Veliko je zadovoljstvo služiti svima vama. Želimo da nastavimo i dalje. Neka vas Bog sve blagoslovi.

Propovednik Milenko Tanurdžić

VK
Facebook
LinkedIn
Telegram
Twitter
Pinterest
Pocket
Email
Reddit