Adventisti Čikago

Da li Zemlja može da nas nosi

Samo što sam napisao svoje reagovanje na članak iz magazina TIME, prošle sedmice, kako naučnici predviđaju da ćemo do 2045. godine biti besmrtni zahvaljujući superinteligentnoj mašini koju ćemo do tada biti sposobni da izmislimo, pojavio se novi članak u časopisu Nacionalna Geografija, koji predviđa da će do 2045. godine broj stanovnika naše planete dostići 9 milijardi. Članak je izašao u januarskom broju, a povodom činjenice da ove godine dostižemo brojku od 7 milijardi stanovnika naše planete.

Čitajući članak, pomislio sam na Božju naredbu ljudskoj vrsti po završetku stvaranja.  Bog je blagoslovio Adama i Evu i kazao im: „Rađajte se i množite se, i napunite zemlju, i vladajte njom, i budite gospodari … od svega što se miče po zemlji.“ 1. Mojsijeva 1:28. Šta je Bog mislio pod tim „napunite zemlju“?  Koliko stanovnika zemlja može da izdrži? Sledeći redovi otkrivaju zabrinutost za budućnost naše malene planete.

Naučnici, populacionisti, predviđaju da će „u narednim decenijama, uprkos opadajućem natalitetu, svetska populacija nastaviti da raste, uglavnom u siromašnim zemljama.“ Problem je u tome što ljudska bića žive na račun prirodnog kapitala.  Čovek erodira zemljište, iscrpljuje podzemne vode brže od njihovog prirodnog obnavljanja, glečeri se tope, nestaju zalihe ribe.

Skoro milijardu ljudi svakog dana gladuje, a za nekoliko decenija verovatno će biti još dve milijarde gladnih usta, najviše u siromašnim zemljama. Sa populacijom koja raste „brzinom od 80 miliona ljudi godišnje, teško je ne biti zabrinut.“ Očigledno je, dakle, da će najveći problem predstavljati hrana i voda, dve najosnovnije potrebe.

Prosečan životni vek čoveka danas je mnogo duži nego ranijih decenija. Možemo da zahvalimo medicinskim otkrićima s početka 20tog veka: vakcina protiv velikih boginja, penicilin, DDT, itd. Milioni dece i ljudi su spašeni od sigurne smrti. Naravno, rastući gradovi u Evropi su bili legla boleština, ali od sredine 19. veka i nadalje, svest o higijeni, kanalizacioni sistemi, filtrirana i hlorisana voda, uveliko su sprečili širenje zaraznih bolesti (kolera i tifus) i produžili prosečan životni vek.

Takođe naseljavanjem novootkrivenih kontinenata  Severne Amerike i Australije, zatim upotreba novih useva kao što su kukuruz i krompir, uz otkriće hemijskih đubriva, poboljšana je ishrana naroda na svim kontinentima, posebno u Evropi.

Međutim, siromašne milijarde ljudi, žele da se iščupaju iz siromaštva, ali ako „budu sledili trag koji su utrli stanovnici bogatih zemalja – krčenje šuma, sagorevanje uglja i nafte, bespoštedno korišćenje veštačkih đubriva i pesticida – i oni će opteretiti prirodne resurse planete“, i pitanje je kako će sve to funkcionisati?

Problem je što opšti zakon populacije, kako ga je definisao engleski sveštenik i ekonomista, Tomas Maltus 1798. godine, predviđa brži rast populacije od rasta zaliha hrane. „Mnogi ljudi su s pravom zabrinuti da bi Maltus možda mogao da bude u pravu u globalnim razmerama, odnosno da planeta neće biti u stanju da prehrani devet milijardi ljudi. Lester Braun, sadašnji čelnik Instituta za planetu Zemlju u Vašingtonu, smatra da nestašica hrane može da dovede do sunovrata globalne civilizacije.“

Međutim, ne dele svi naučnici njegovo mišljenje. Neki od njih smatraju da naš najveći problem nije samo u broju stanovnika, nego u upotrebi zemljinih resursa.  „Greše oni koji kažu da je problem samo u broju stanovnika“, tvrdi Džoel Koen. „To čak nije ni dominantan faktor.“ Da bismo zaustavili globalno zagrevanje, moraćemo da sa fosilnih goriva pređemo na alternativne izvore energije bez obzira na to koliki bude broj stanovnika.

Drugim rečima, broj ljudi jeste bitan, ali je mnogo važnije kako postupamo sa resursima naše planete. Ovde u Americi, pa i Zapadnoj Evropi, ljudi ostavljaju mnogo dublje tragove od ostalih. Naučnici apeluju na smanjenje upotrebe mesa i vožnje automobila. Smanjenje mesa zbog uništavanja šuma zarad pašnjaka za stoku, a automobila zbog zagađenja. Zato je mnogo važnije pitanje kako trošimo hranu i energiju, umesto koliko dece imamo.

Da se vratim na početak na mesto gde sam citirao tekst iz 1.Mojsijeve 1:28. Bog je blagoslovio prvi par, obrativši im se kao inteligentnim bićima, koja su bila u stanju da komuniciraju sa Njim. Svoju zapovest da se rađaju i množe i napune zemlju, Bog je dao sa određenim ciljem:da se produži vrsta i da čovek postane gospodar planete.  Namnožili smo se, gospodarimo planetom (barem njenim resursima), ali bez Boga, tako da smo zloupotrebili ono što nam je povereno na upravljanje i zemlja nije više u stanju da nas nosi, da nas prehrani. I sigurno da moćnici, vladari i demografi, prave planove, šta da urade sa rastućim stanovništvom i potencijalnom opasnošću da propadnemo od mnoštva ljudi.

Kao vernik, verujem u drugi Hristov dolazak. Ne znam kada će se on dogoditi, možda pre 2045. a možda i posle… Ono što znam na osnovu Božje reči je da Bog neće dozvoliti ljudima da unište sami sebe, iako smo sposobni za to. Biblija je prorekla ratove, bolesti, gladi i pomori. Znamo da se sve to obistinilo, ali verujem da će se deo toga ispuniti i u bliskoj budućnosti. Možda će jedan od uzroka biti i prenaseljenost, ali najveći problem je ipak naša gramzivost, sebičnost i neumereno trošenje. Zemlja bi bila sposobna da hrani sve ljude koji danas žive na njoj, jer dok na jednoj strani Zemlje gladuju, na drugoj se rasipaju sa hranom. A to će uzeti svoj danak pre ili kasnije. Bog će morati da prekine tok ove istorije kakvu poznajemo, i počeće nešto drugo, bolje… Večnost!

VK
Facebook
LinkedIn
Telegram
Twitter
Pinterest
Pocket
Email
Reddit