Ako je Isus Bog, onda sve druge tvrdnje o jednakosti ili čak nadmoćnosti postaju beznačajne. Ovo pitanje, više od svih drugih, treba da bude razjašnjeno, jer samo tako jasno možemo razlikovati vrednost Njegovih tvrdnji:
»A Isus im odgovaraše: Otac moj dosle čini, i ja činim. I zato još više gledahu Jevreji da Ga ubiju što ne samo kvaraše subotu nego i Ocem svojim nazivaše Boga i građaše se jednak Bogu.« (Jovan 5,17.18)
»Ja i Otac jedno smo. A Jevreji opet uzeše kamenje da Ga ubiju. Isus im odgovori: Mnoga vam dobra dela javih od Oca svog; za koje od onih dela bacate kamenje na me? Odgovoriše Mu Jevreji govoreći: Za dobro delo ne bacamo kamenje na te, nego za hulu na Boga, što ti, čovek budući, gradiš se Bog.« (Jovan 10,30-33)
Isus nije prekršio Subotu. On se samo nije pokorio Ijudskim standardima i pravilima koja su Jevreji postavili u Ijudskom naporu da se sačuvaju prestupanja Božjeg zakona. Ova Ijudska pravila predstavljala su težak teret za sve koji su želeli da ispravno žive sa Bogom, i postala tlačiteljski jaram koji niko nije mogao da podnese. Ipak, Isus je tvrdio da su On i Otac jedno. Štaviše, nigde u Novom zavetu ne nalazimo da Isus kori one koji Mu se klanjaju ili Mu se neposredno obraćaju kao Bogu.
»I kad udoše u lađu, presta vetar. A koji behu u lađi pristupiše i pokloniše Mu se govoreći: Vaistinu Ti si Sin Božji.« (Matej 14,32.33)
»I odgovori Toma i reče Mu: Gospod moj i Bog moj.« (Jovan 20,28)
Obožavanje pripada isključivo Bogu, zato ni anđeli, a kamoli Ijudi, nemaju nikakvo pravo da primaju obožavanje od ostalih stvorenih bića. Dva primera u Svetom pismu ovo jasno ilustruju:
1. Kada je apostolu Jovanu pokazan u viziji Novi Jerusalim, on je pao pred noge svog anđela vodiča da mu se pokloni, ali anđeo ga je ukorio: »I reče mi: gle, nemoj, jer sam i ja sluga kao i ti i braća tvoja proroci i oni koji drže reči proroštva knjige ove. Bogu se pokloni.« (Otkrivenje 22,9)
2. Kada je apostol Petar posetio Kornilijev dom, domaćin je bio toliko oduševljen da je pao pred njegove noge da mu se pokloni, ali apostol to nije dozvolio. »A kad Petar htede da uđe, srete ga Kornilije, i padnuvši na noge njegove pokloni se. I Petar ga podiže govoreći: Ustani, i ia sam čovek.« (Dela 10,25.26)
Postoje neke verske zajednice koje poriču Hristovu Ijudsku prirodu, kao i druge koje poriču Njegovo božanstvo. Sveto pismo jasno potvrđuje i Njegovo božanstvo i Njegovu Ijudsku prirodu. Hristos je u Svetom pismu Stvoritelj svega, On je Spasitelj i Obnovitelj i On je Gospod svima.
Ime Isus doslovno znači »Jahve« (Jehova = »Onaj koji postoji«), Spasitelj. Kao Stvoritelju, Njemu takođe pripada i vlasništvo nad svim što je stvorio. U psalmu 33. čitamo: »Rečju Gospodnjom nebesa se stvoriše, i duhom usta Njegovih sva vojska njihova. Kao u gomilu sabra vodu morsku, i propasti metnu u spreme. Nek se boji Gospoda sva zemlja, i neka strepi pred Njim sve što živi po vasiljeni; jer On reče, i postade; On zapovedi, i pokaza se.« (Psalam 33,6-9)
Novi zavet potvrđuje da je Stvoritelj sam Isus Hristos: »U početku beše Reč, i Reč beše u Boga, i Bog beše Reč. Ona beše u početku u Boga. Sve je kroz Nju postalo, i bez Nje ništa nije postalo što je postalo.« (Jovan 1,1-3)
»Jer kroz Njega bi sazdano sve što je na nebu i što je na zemlji, što se vidi i što se ne vidi, bili prestoli ili gospodstva ili poglavarstva, ili vlasti: sve se kroza Nj i za Nj sazda.« (Kološanima 1,16)
Isus Hristos je Gospod. Grčka reč za Gospod je Kύrios, i upotrebljava se u smislu: »Onaj kome pripada neka osoba ili predmet«, a taj vlasnik je Bog.
»Tvrdo dakle neka zna sav dom Izrailjev da je i Gospodom i Hristom Bog učinio ovog Isusa koga vi raspeste.« (Dela 2,36) »I svaki jezik da prizna da je Gospod Isus Hristos na slavu Boga Oca.« (Filibljanima 2,11)
Hristos je nedvosmisleno tvrdio da je Bog, da postoji za sebe i da je postojao pre svega. »A Isus im reče: Zaista, zaista vam kažem: Ja sam pre nego se Avraam rodio.« (Jovan 8,58)
Grčka reč »eimi« koja je u ovom tekstu upotrebljena za »Ja sam« znači »biti, postojati«, i jasno naglašava činjenicu da je Isus Bog. »Jer u Njemu živi svaka punina Božanstva telesno.« (Kološanima 2,9)
»A sinu: Presto je Tvoj, Bože, va vek veka; palica je pravde palica carstva Tvog.« (Jevrejima 1,8)
Precizna proročanstva u Bibliji, koja se odnose na Mesijine atribute, sva su ispunjena u Isusu. Nijedan drugi pojedinac ne može da dokaže mesijanstvo ili da otrgne Njegovo carstvo od Njega. On je Knez mira, Jagnje koje je zaklano, u Njemu živi svaka punina božanstva telesno (Kološanima 2,9). Isus je ovako rekao:
»Dade mi se svaka vlast na nebu i na zemlji.« (Matej 28,18)
»Ja sam vrata; ko uđe kroza me spašće se, i ući će i izići će, i pašu će naći.« (Jovan 10,9)
»I kao što Mojsije podiže zmiju u pustinji, tako treba Sin čovečiji da se podigne. Da nijedan koji Ga veruje ne pogine, nego da ima život večni: Jer Bogu tako omile svet da je i Sina svoga Jedinorodnog dao, da nijedan koji Ga veruje ne pogine, nego da ima život večni. Jer Bog ne posla Sina svog na svet da sudi svetu, nego da se svet spase kroza Nj. Koji Njega veruje ne sudi mu se, a koji ne veruje već je osuđen, jer ne verova u ime Jedinorodnog Sina Božijeg.« (Jovan 3,14-18)
Biblija jasno uči da se spasenje nalazi samo u Isusu Hristu. U Delima apostolskim čitamo: »Jer nema drugog imena pod nebom danog Ijudima kojim bismo se mi mogli spasti.« (Dela 4,12)
Prizor je postavljen, Isusove tvrdnje su jasne, ipak bez obzira na to svet razvodnjava ove istine da bi sve prilagodio poslednjem dogovoru saveznika usmerenih protiv Reči. Ovaj veliki sukob doživeće istorijski vrhunac prilikom Hristovog povratka, kada će Mu se carstvo dati u ruke.
»Onda kraj, kad preda carstvo Bogu i Ocu, i kad ukine svako poglavarstvo i svaku vlast i silu.« (1.Korinćanima 15,24)
Izvor: “Istina i naše vreme” V.Fajt
7 Responses
Hristos nije rekao, ja i otac jednaki smo, nego jer rekao: “Ja i Otac jedno smo,” jer je drugom prilikom rekao: “Moj Otac je veči od mene.” Ova dva pojma moramo razlikovati da bi shvatili tajnu pobožnosti otkrivena/objavljena u Isus Hristu. “Boga niko nije video nikad: Jedinorodni Sin koji je u naručju Očevom, On Ga javi.” Jovan 1: 18. Bog je ljubav i ljubav ne može sama da se izražava u jednoj ličnosti, jer to bi bili sebična ljubav usmerena prema samom sebi. Božanstvo, (Godhead,) Otac Sin i sveti duh je temelj te ljubavi agape, koja sačinjava odnos između Oca Sina i Svatog Duha. Stvaranjem čoveka po Božjem obličiju takav odnos je Stvoritelj učinio da se širi među Boga i čoveka i među čoveka i bližnjega. Odnos između ljudi se nastavlja odnos koji je počeo između Boga i čoveka. U tome se sažeto opisuje dve največe zapovesti: “Ljubi Gospoda Boga svog svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svom misli svojom i Ljubi bližnjeg svog kao samog sebe.” Matej 22 :
37, 39.
U tome je to jedinstvo koje postoji u Božanstvu. Sveti Duh je treće lice tog Božanstva, prema Delima apostolskim 5 glave 3 i 4 stihu: “A Petar reče: Ananija! “Zašto napuni sotona srce tvoje da slažeš Duhu Svetome? Ljudima nisi slagao nego Bogu.”
Kad je Bog stvorio čoveka Muško i žesko stvori ih, zato će čoveka ostaviti oca svojega i mater svoju i postače jedno telo, to ne znači da su muž i žena jednaki, jer apostol Pavle opisuje ženu kao slabije stvorenje. Ali su jedno telo jer poseduju iste gene koje su uzeti od čoveka, da je stvorio ženu. Čak i to jednistvo je osnovano na ljubavi. Bez te ljubavi se bračna zajednica raspada i bez ljubavi se zajednica sa Bogom se raspada. Ljubav, Agape je sila koja je držala Hrista na Krstu dok nije rekao “svrši se.” Nije slušao njegove neprijatelje, pozivajuči ga da silazi s krsta, “ako si Sin Božji pa će mo ti verovati.”
Hvala ti Isuse što nisi silazio, jer bi celo čovečanstvo bilo izgubljeno i Sotona bi triujmfovao. To treba da biude naša srdačna zahvalnost Našem Gospodu koji nikad neće isterati one koji verom dolaze k njemu.
Radi toga sam ja prihvatio ISLAM…
Hvala Allahu dz.sh a vama koji citate ovo, Isus a.s nije Bog vec je poslanik procitajte Kur'an…
Dejan
Dejane da li te to ucio ovaj hodza iz Sandzaka?
http://bit.ly/8ZV4bX
Muslimani nastojavaju da sebe spase sam i sebe, svojim delima, pa zato smatrajuda im nije potreban Spasitelj.
Grašan čovek je slično tome, kad padne u živi pesak i nastojava da se sam sebe izvuče iz tog živog peska, ali još duble tone. Takvom zarobljeniku trab Spasitelj koji će ga spasiti. Oni koi ne shvate prirodu graha, neće nikad videti potrebu za Sapasitela. Iako mislimani veruju u Isusa Hrista, ali kao ne veruju u njega i ne prihvate kao svog ličnog Spasitelja, nema spasenje, jer nam drugog imena datog ljudima pod nebom kojim bi se mogli spasiti. Naša dobra dela su kao prljava haljina. To prestvalja naš karkter i duhovno stanje. Bez Kristove prvde, minifestirano u našem karkateru, nema spasenje. Naš prljavi karakter, mora da bude opran u Krvi Jagnjetovoj koji uze na se greha sveta.
Jer Bog pokaza svoju ljubav k nama, još dok bejasmo u grehu. Spasenje je dar od Boga u Isus Hristu Gospodu našemu. Sve što trebamo učiniti, je da prihvatimo verom koja deluje iz ljubavi i čisti dušu od svakog greha. Jer bez vere nije moguće ogoditi Bogu.
Nema spasenja bez iskrenog pokajanja.
Bozji Sin je ponizio sebe da bi podigao pale.Odlucio je da ostavi bezgresne svetove u visini, devedeset i devet onih koji su Ga voleli,da dodje na ovu Zemlju i bude”ranjen za nase prestupe,izbijen za nasa bezakonja”.Isaija53,5. odlucio je da postane u svemu slican svojoj braci;da postane telo,kao sto smo mi.Znao je sta znaci biti gladan, zedan i umoran.On se kao i mi odrzavao hranom,i osvezavao snom.Bio je stranac i putnik na Zemlji- u svetu,ali ne od sveta;kusan i mucen kao sto su kusani i muceni danasnji ljudi i zene,ali ziveo je zivotom bez greha.Nezan, pun saucesca i sazaljenja, obziran prema drugima, predstavio nam je Bozji karakter.” I REC POSTADE TELO I USELI SE U NAS PUNO BLAGODATI I ISTINE.” Jovan1,14.
Bol i sramota krsta nisu izazvali Njegovu neizrecivu dusevnu patnju.Njegova patnja proizlazila je iz svesti i opakosti greha,saznanja da je covjek svojom prisnom vezom sa zlom postao slep za njegovu strahotu.Hristos je zapazio cvrstinu uporista greha u ljudskom srcu i koliko je malo onih koji su voljni da se odvoje od njegove sile.Znao je da bez Bozje pomoci ljudski rod mora da pogine i video mnostvo kako gine i pored izobilne pomoci.
Na Hrista kao nasu zamenu i jemstvo polozeno je bezakonje svih nas.On se ubrojio u prestupnike, da bi nas otkupio od osude zakona.Krivica svakog Adamovog potomka opterecivala je Njegovo srce.Bozji gnev prema grehu,strasni izraz Njegovog nezadovoljstva zbog nepravde, ispunjavali su uzasom dusu Njegovog Sina.Celog svog zivota Hristos je palom svetu objavljivao dobre vesti o Ocevoj milosti i ljubavi koja prasta.Cesto je govorio o spasenju za najvece gresnike.Osecanje greha koji je navukao Ocev gnev na Njega kao na covekovu zamenu,zagorcalo je casu koju je pio i slomilo srce Bozjeg Sina.Bezgresni Bozji Sin visio je na krstu.Njegovo telo bilo je izmrcvareno bicevanjem; te ruke koje su tako cesto ispruzene da blagoslove,prikovane su za pregace od drveta;te noge tako neumorne u sluzbi ljubavi,pribijene su za drvo;carska glava ranjen je krunom od trnja;sa drhtavih usana otimao se uzvik bola.Sve sto je pretrpeo- kapi krvi koje su tekle sa Njegove glave, Njegovih ruku, Njegovih nogu, smrtne muke koje su lomile Njegovo telo i neiskazani bol koji je ispunjavao Njegovu dusu zato sto je Otac sakrio svoje lice-jasno govori objavljujuci svakom detetu ljudske porodice: ” ZA TEBE JE BOZJI SIN PRISTAO DA NOSI TAJ TERET KRIVICE, ZBOG TEBE JE RASKOPAO CARSTVO SMRTI I OTVORIO VRATA RAJA. ON KOJI JE UTISAO UZBURKANE VALOVE I HODAO PO ZAPENUSANIM TALASIMA,KOJI JE UCINIO DA DJAVOLI DRHCU, A BOLEST BEZI, KOJI JE OTVARAO OCI SLEPCIMA I POZIVAO UMRLE U ZIVOT-PRINEO JE SEBE KAO ZRTVU NA KRSTU , A SVE TO IZ LJUBAVI PREMA TEBI. ON,KOJI JE PONEO GREHE,IZDRZAO GNEV BOZANSKE PRAVDE, TEBE RADI UCINJEN JE GREHOM.”
Poznavao je karakter svog Oca;razumeo je Njegovu pravdu, Njegovu milost i Njegovu veliku ljubav.Verom se oslanjao na Onoga koga je uvek sa radoscu slusao.A kada se u potpunoj pokornosti predao Bogu,povuklo se osecanje gubitka Oceve naklonosti.Hristos je verom izvojevao pobedu.
Nika ranije Zemlja nije bila svedok takvog prizora.
Bozji Sin je dosao po svoj reci:” EVO DODJOH ,U POCETKU KNJIGE PISANO JE ZA MENE,DA UCINIM VOLJU TVOJU ,BOZE.”
” KROZ SVOJU KRV UDJE JEDNOM U SVETINJU I NADJE VECNI OTKUP.” Jevrejima 10,7;9,12.
Bozja ljubav obznanila se ljudima preko Isusa;ali milost nije ukinula pravdu.Zakon otkriva osobine Bozjeg karaktera i nijedna jota ili titla iz njega ne moze da se promeni da bi se prilagodio coveku i njegovom palom stanju.Bog nije promenio svoj Zakon ,vec radi covekovog otkupljanja sebe zrtvovao u Hristu. ” BOG BESE U HRISTU, I SVET POMIRI SA SOBOM.”2 Kor.5,19.
Zakon trazi pravdu- pravedan zivot,savrsen karakter, a ovo covek ne moze da da.On ne moze da ispuni zahteve Bozjeg svetog zakona.Ali Hristos ,dosavsi na Zemlju kao covek,ziveo je svetim zivotom i razvio savrseni karakter.On ovo kao besplatan dar nudi svima koji zele da ga prihvate.Njegov zivot je zamena za ljudski zivot.Ljudi tako Bozjim trpljenjem dobijaju oprostenje proslih grehova.Vise od toga Hristos ispunjava ljude Bozjim osobinama.On izgradjuje ljudski karakter prema uzoru na bozanski karakter, uskladjujuci duhovnu snagu i lepotu.Tako se u onome koji vjeruje u Hrista ispunjava pravda zakona.Bog moze biti >> PRAVEDAN I DA PRAVDA ONOGA KOJI JE OD VERE ISUSOVE!<<Rimljanima 3,26.
Bozja ljubav izravava se u Njegovoj pravdi isto toliko koliko i u Njegovoj milosti.Pravda je osnova Njegovog prestola i rod Njegove ljubavi.Sotona je zeleo da odvoji milost od istine i pravde.Zeleo je da dokaze da je pravicnost Bozjeg zakona neprijatelj miru.Medjutim,Hristos je pokazao da su one u Bojem planu nerazdvojno povezane i da jedna ne moze postojati bez druge.
" MILOST I ISTINA SRESCE SE ,PRAVDA I MIR POLJUBICE SE.'"Rimljanima3,26
Borba protiv Bozjeg zakona koja je otpocela na Nebu,nastavice se do kraja vremena.Svaki covjek bice okusan.Poslusnost i neposlusnost su pitanje o kome treba da odluci ceo svet.Svi ce biti pozvani da izaberu izmedju Bozjeg zakona i ljudskih zakona,tu ce biti povucena crta razdvajanja.Postojace smao dve vrste.Svaki karakter bice potpuno razvijen i svi ce pokazati da li su se opredelili za poslusnost ili pobunu.
Pozdrav svima. Gornjem tekstu nedostaje zaključak, tj. nedostaje jasaninedvosmislen odgovor na pitanje sadržano u naslovu – “da li je Isus Bog”. Izjasnite se da li Isus jeste Bog, ili pak nije. Jedan adventista, inače moj dugogodišnji prijatelj iz USA, mi kaže da adventizam ne uči da je Isus Bog, nego je navodno Božiji sin. Izjasnite se šta adventizam uči? Hvala. Pozdrav. Shady
“Kad biste mene znali onda biste znali i oca mojega; i otsele poznajete ga, i vidjeste ga. Reče mu Filip: Gospode! pokaži nam oca i biće nam dosta. Isus mu reče: toliko sam vrijeme s vama i nijesi me poznao, Filipe? koji vidje mene, vidje oca; pa kako ti govoriš: pokaži nam oca? Zar ne vjeruješ da sam ja u ocu i otac u meni? Riječi koje vam ja govorim ne govorim od sebe; nego otac koji stoji u meni on tvori djela. Vjerujte meni da sam ja u ocu i otac u meni; ako li meni ne vjerujete, vjerujte mi po tijem djelima.” Jovan 14:7-11.