Adventisti Čikago

Bog koji se otkriva

Bog koji se otkriva

“Nebesa kazuju slavu Božju, i dela ruku Njegovih glasi svod nebeski. Dan danu dokazuje, i noć noći javlja. Nema jezika, niti ima govora, gde se ne bi čuo glas njihov. Po svoj zemlji ide kazivanje njihovo i reči njihove na kraj vasiljene” (Psalam 19:1-4).

Ovog leta (Juli 2016) imao sam priliku da provedem vikend na okupljanju bivših đaka Maruševčana (Adventistička srednja škola i Teološki fakultet). Škola smeštena na severozapadu hrvatskog Zagorja, okružena šumama i poljima, pokraj dvorca iz 17. veka, u kojem su se do skoro nalazile učionice i trpezarija za đake. Suviše je objašnjavati vama koji poznajete tu sredinu, a vama koji ne, nema dovoljno reči da se opiše značaj tog okruženja za nas koji smo u njemu proveli određeni broj godina.

Slušajući sve one koji su tog vikenda govorili o školi i o njenom značaju u njihovom odrastanju, jedna tema je neprestano provejavala između redova – Bog se svima otkrio na tom mestu i dotakao život svakog đaka koji je bio na tom mestu. To je nešto veoma važno. U stvari to je najvažnija stvar u životu svakog ljudskog bića – spoznati Boga – ne kroz knjige ili nastavu, nego kroz lično iskustvo.

Bog otkriva sebe svakom čoveku u životu! Biblija, i sama Božje otkrivenje, na mnogo mesta govori o Bogu koji sebe otkriva ljudskom rodu, kako na individualnom nivou, tako i celoj ljudskoj rasi. Ne želim da potrošim suviše prostora objašnjavajući sve vrste Božjeg otkrivenja, ali bih ipak želeo da spomenem načine kako se Bog otkriva čoveku, sa posebnim naglaskom na ličnom otkrivenju.

Za one koji pozitivno odgovore na Njegovo otkrivenje, upoznaće ga lično, značajno, i smisleno, na ograničen način ali sve više i više kroz celu večnost. Teolozi obično razlikuju Božje otkrivenje na dva načina: opšte i posebno. Opšte otkrivenje je takođe poznato i kao univerzalno otkrivenje i bavi se stvarima kako razumeti Boga kroz stvaranje kao što fizička priroda, ljudska priroda i istorija. Opšte otkrivenje ne saopštava istine koje su neophodne za spasenje. Na primer grešnost ljudskog roda, otkupljenje, itd.

Međutim, tvrdi se da se Božje postojanje, transcedencija, imanencija, samodovoljnost, večnost, snaga, dobrota, i mržnja prema zlu, mogu shvatiti i videti u Njegovom stvaranju kao što apostol Pavle objašnjava u Rimljanima 1. Knjiga Psalama je prepuna izjavama o Božjim otkrivenjima u prirodi. Psalam 19:1 objavljuje da nebesa (vasiona) objavljuju slavu Božju, i kada čitamo ovaj psalam do kraja, primećujemo strukturu obrnutog trougla koja započinje izjavama o Božjoj slavi u vasioni (makrokosmos), i sužava se do njegovog otkrivenja tajnama ljudske duše (mikrokosmos). Tako i apostol Pavle citira četvrti stih ovog psalma u Rimljanima 10:18 kada kaže: “Nego, velim: zar ne čuše? Još ode po svoj zemlji glas njihov, i po krajevima vasionog sveta reči njihove.”

Kasnije u Psalmu 97:6 se kaže: “Nebesa kazuju pravdu Njegovu, i svi narodi vide slavu Njegovu.” Pavle objašnjava da Bog pruža svedočanstvo o sebi u pokazivanju svoje dobrote dajući ljudima kišu sa neba, žetvu i hranu (Dela 14:15-17).  Mnogo jasniji tekst na ovu temu on pruža u Rimljanima 1:19.20. “Jer šta se može doznati za Boga poznato je njima: jer im je Bog javio; jer šta se na Njemu ne može videti, od postanja sveta moglo se poznati i videti na stvorenjima, i Njegova večna sila i božanstvo, da nemaju izgovora.”

Zatim, Bog sebe otkriva kroz ljudsku prirodu. Zato što su ljudi načinjeni po slici Božjoj (1. Mojsijeva 1:27), ponešto o Bogu se može naučiti iz proučavanja ljudske prirode. Najočigledniji primer su moralni i duhovni kvaliteti koje pronalazimo u ljudskom rodu a koji odražavaju Božji karakter. Pavle kaže da je čak i zakon napisan na srcima ljudi koji nemaju posebno otkrivenje Božjeg zakona (Rimljanima 2:11-16).

Ljudska bića, opšte govoreći, znaju da su krađa, ubistvo, preljuba, itd, loše u suštini, i da osoba koja ih čini ne radi dobro. Na žalost, mnogi ućutkuju svoju savest ili to neko drugi radi za njih govoreći im laži da je to u redu, da to radi ceo svet, da im je oprošteno, ili čak, da su nagrađeni za takve stvari.

Biblija na nebrojeno mesta govori i o Božjem otkrivenju u istoriji. Bog pomera tokove ljudske istorije i Njegov uticaj se oseti među narodima. Pažljivom analizom istorije Izrailja dobijamo dovoljno dokaza za ovakvu tvrdnju. Međutim, postoji i posebno otkrivenje koje se razlikuje od opšteg otkrivenja time što dolazi direktno i neposredno od Boga. Na primer kada Bog direktno progovara različitim ludima (prorocima, carevima, vojskovođama, jednostavnim ljudima), zatim utelovljenje, i konačno Sveto pismo.

Važno je da razumemo da Bog otkriva sebe svakom ljudskom biću. Za neke ljude je to kroz iskustvo, kulturu, tvrdnje, ili kroz Pismo, za neke kroz sve navedeno. U svakom slučaju, važno je da Bog nije sakriveni Bog. Za mene lično, najvažnije otkrivenje je na ličnom nivou, duboko u duši, kada osetiš, vidiš i čuješ Boga u svom životu!

Mi možemo znati istine o Bogu. Na primer, mi znamo da je Bog ljubav (1. Jovanova 4:8), Bog je svetlo (1. Jovanova 1:5), Bog je duh (Jovan 4:24), i Bog je pravedan i pošten (Rimljanima 3:26). Ovi aspekti Boga su nam otkriveni u Pismu. Međutim, o Bogu se može znati više od pukih činjenica. “Ovako veli Gospod: mudra da se hvali mudrošću svojom, ni jaki da se ne hvali snagom svojom, ni bogati da se ne hvali bogatstvom svojim. Nego ko se hvali, neka se hvali tim što razume i poznaje mene da sam ja Gospod koji činim milost i sud i pravdu na zemlji, jer mi je to milo, govori Gospod” (Jeremija 9:23.24).

Pismo nam kaže da možemo znati o Bogu više od samih činjenica – možemo da Ga upoznamo kao lično, živo Biće! Možemo da Ga upoznamo kao našeg prijatelja i našeg spasitelja, kao našeg roditelja i starijeg brata, kao našeg savetnika i utešitelja. Međutim, na možeš Ga upoznati na taj način ako ne razviješ i neguješ duboki, lični i intimni odnos sa Njim kroz molitvu, proučavanje Pisma, hrišćansku meditaciju, itd.

Prethodni tekst iz Jeremije nam objašnjava izvor radosti koja dolazi od poznavanja Boga a ne od našeg bogatstva, mudrosti ili snage – čak niti od istine koju znamo! Ta radost dolazi od saznanja da smo spaseni kroz odnos sa Bogom koji nam se otkrio kao naš prijatelj i spasitelj, i koji želi da bude sa nama kroz celu večnost!  Zar to nije predivna misao!

Isus je izjavio: “A ovo je život večni da poznaju tebe jedinog istinitog Boga, i koga si poslao Isusa Hrista” (Jovan 17:3). Boga možemo da upoznamo, i kroz to poznanstvo dobijamo ogromnu radost, jer poznavanjem Njega, možemo da mu se molimo, da Ga čujemo, i da imamo zajednicu u Njegovoj prisutnosti.

Međutim, kada ti se otkrije, moraš da odgovoriš voljno i pozitivno, da želiš duboki i smisaoni odnos sa Njim. “Želim činiti volju Tvoju, Bože moj, i zakon je tvoj meni u srcu” (Psalam 40:8). Nedavno sam pročitao jednu zanimljivu rečenicu: “Verujem u Boga ne zato što su mi moji roditelji kazali, ne zato što su me u crkvi tako učili, nego zato što sam iskusio Njegovu dobrotu i milost na sebi.”

Možda bi, zaista, trebalo da se pitam zašto verujem u Boga, i Bogu? Da li Ga poznajem? Da li je On Bog koji mi se otkrio? Da li imam lično iskustvo sa Njim? Ma koliko ova pitanja zvučala neprijatno, trebalo bi sebi da damo odgovore na njih. I ma koliko odgovori zvučali neprijatno, verujem da će nam pomoći u sagledavanju našeg pravog stanja i naše potrebe za Hristom i dubokog odnosa sa Njim.

Ako ne poznaješ Boga, i ako nemaš svakodnevno i lično iskustvo sa Njim – traži od Njega da ga upoznaš, traži od Njega da ti se otkrije, traži od Njega da razviješ taj presudni i najvažniji odnos sa Njim. U 99.9% slučajeva to neće biti glas sa neba ili munja prosvetljenja, nego tanki i maleni glas u tvojoj duši, u tvojoj savesti, u tvome umu. On govori kroz Bibliju, dok mu se obraćaš u molitvi, u tvom razmišljanju o biblijskom tekstu ili jednostavno, dok razmišljaš o Njegovoj dobroti i blagoslovima.  Čak i nevolje mogu da budu Njegovo otkrivenje, u cilju tvog shvatanja koliko Ga trebaš. C.S. Lewis je zapisao: “Bog nam šapuće u našim zadovoljstvima, govori nam kroz našu savest, ali viče u našim patnjama. To je njegov megafon kojim želi da probudi ogluveli svet.”

Komentarišući “mračnu noć duše” u kojoj će se naći svi oni koji istinski žele da služe Bogu, Craig Barnes kaže u svojoj knjizi “Sacred Thirst”: “Došli smo do ove mračne noći duše ne zato što smo uradili nešto pogrešno, nego zato što nas Bog poziva na najdublje duhovno iskustvo od svih iskustava – otkriće da je On sasvim dovoljan. Ta mračna noć duše je užasna i zastrašujuća. Mislićeš da gubiš sve što ti je važno u životu. I gubiš. Sve što će ti ostati je Bog!”

Pre ili kasnije, On će ti se otkriti, možda već danas kroz nešto ili nekoga, ili dok čitaš ove redove on upravo govori tvome srcu. Nemoj da budeš slep za Njegove blagoslove u svome životu; nemoj da budeš gluv za Njegov glas kojim te zove; nemoj da budeš u neznanju po pitanju Njegove prisutnosti u svom životu! On je Bog koji ti se otkriva i želi da provede vreme sa tobom, kroz svu večnost u neprekidnoj zajednici ljubavi. Nemoj to da odbaciš. Prihvati Ga danas!

Propovednik Milenko Tanurdžić

VK
Facebook
LinkedIn
Telegram
Twitter
Pinterest
Pocket
Email
Reddit