Adventisti Čikago

Biti hrišćanin ili biti Hristov sljedbenik?

Uzmi krst svojDa li si ti Isusov učenik? Koji kriterijum trebamo da zadovoljimo, koji uslov da ispunimo da bismo s pravom bili zvani tako? Odgovor na ova pitanja nalazi se u Luka 14,25-35.

Da bismo potpuno razumjeli zašto je Isus dao tu izjavu u ovom odjeljku, moramo prvo imati predstavu o sceni tog određenog vremena u Njegovoj službi. Isus je brzo postao tema razgovora grada, i neizmjerna gomila pratila ga je bilo kuda da je išao. Ako si želio da prićeš Isusu, bila ti je potrebna odlučnost kao slijepom Vartimeju, koji je vičući zvao Isusa i pored zaprepašćenja apostola. Ili bi ti bila potrebna vjera i upornost bolesne žene koja je rasudila da bi, samo da dodirne haljine Gospoda, bila izliječena. I, probijajući se kroz uvijek prisutno mnoštvo ljudi, dodirnula je okrajak Isusove odjeće i ozdravila je.

Isus je bio jako obožavan zbog svojih dramatičnih čuda i mudrog učenja. On je postao popularan među običnim ljudima tog vremena, podižući odbačene od društva, uvjeravajući ih o Božjoj ljubavi i konstantno “rasturajući” religiozne licemjere svog vremena.

U toku istorije, vidi se da je Isus uvijek bio osoba obožavanja. Čak i danas mnogi ga smatraju za velikog moralnog učitelja. U stvari, i danas još uvijek postoji veliki broj onih koji izjavljuju da su Isusovi sljedbenici. Mnogi od njih popunjavaju crkvene klupe.

Isusova izjava u Luka14, o odricanju od svega i slijeđenju Njega, bila je upućena začuđenoj masi koja ga je okruživala dok je hodao na zemlji, ali je i dalje važeća za one koji okružuju crkvu danas. Tada, kao i danas, Isus je video problem. On je vidio ljude koji su se odazivali samo nekim posebnim aspektima Njegove poruke. Riješio je da je vrijeme za postavljanje jasnog zahtjeva da ga prate.

U ovom odjeljku mi ne vidimo Isusa kako zove ljude na neko površno vjerovanje u Njega. On traži potpunu predanost. Tražio je ljude koje s pravom može zvati učenicima. A to Hristos i danas traži. On ne traži ljude da bi se samo po imenu zvali hrišćani; On traži one koji će predati svoj život da budu učenici!

Isus u ovom tekstu izlaže začuđenoj masi cijenu pravog učeništva. Vjerovatno su ovo najsvečanije riječi koje istražuju srce, izrečene sa Njegovih usana. Tri puta u ovom kratkom tekstu Isus kaže da, ako ne činiš ove stvari, “ne možeš biti moj učenik.” Ovo su apsolutni uslovi. Napomenuo bih da je ovo jedino mjesto gdje Spasitelj objašnjava oštrinu svojih izraza.

Mislim, da su mnogi od nas isti kao ti ljudi koji su slušali Isusa dok je govorio navedene riječi. U suštini Isus nas i dalje pita: “da li želiš da iskoračiš iz te gomile i da budeš moj učenik? Da li ćeš mi biti više nego samo ‘sezonski’ sljedbenik?” Sezonski prijatelj je onaj koji je u blizini kada je udobno, ali čim stvari postanu teške, on odlazi.

Isus danas ima puno sezonskih sljedbenika. Prate ga kada im je udobno, društveno ili ekonomski pogodno, ili kada su takvog raspoloženja. Ali kada dođe do kriza, progonstava i poteškoća, oni bace peškir i odlaze.

U Luka 14,27 Isus kaže: “Ko ne nosi krsta svojega i za mnom ne ide, ne može biti moj učenik.” Ako hoćeš da budeš pravi učenik, prvi korak je da se odrekneš sebe, uzmeš svoj krst svakodnevno i slijediš Isusa Hrista. Ovo ulijeće pravo u lice sebičnoj ljubavi koja je uopšteno prihvaćena danas čak i u nekim crkvama…

Učeništvo zahtijeva predanost, a disciplina nam nije baš omiljena riječ, ali je od velike važnosti ako hoćemo da budemo učenici Isusa Hrista. Zahtjeva da stavimo na stranu naše vlastite ciljeve, želje, ambicije i očekivanja u životu. Obuhvata i zahtjev da predamo našu volju i prava.

Isus je to naglasio rekavši: “Tako dakle svaki od vas, koji se ne odreče svega  što ima, ne može biti moj učenik.” (Luka 14:33). To ne znači da se, ako bi htio da živiš radikalan hrišćanski život, moraš zavjetovati siromaštvu, dati sve što imaš nekome i živjeti na ivici bijede. Isus je mislio da treba predati naše zahtjeve prema onom što imamo. Drugačije rečeno, da ne budemo obuzeti našim posjedovanjem, ili da naš posjed ne posjeduje nas.

Jedina opsesija koju učenik treba da ima je Isus Hristos. On mora biti najvažnija želja u našem životu. On mora biti važniji i od naše karijere i lične sreće. A u stvari, nikada i nećemo naći radost dok nismo potpuno predani Hristu. Radost je nus-produkt Njegovog poznavanja. Biblija kaže: “Blago narodu, u kojega je sve ovako! Blago narodu, u kojega je Gospod Bog!” (Psalam 144,15).

Isus definitivno nije zastupao neku “lakovjernost”. Često čujemo: “samo pozovi Isusa u svoje srce, On će te načiniti srećnom osobom. Neka ti Bog bude pomoćnik u životu.” Ponekad će ljudi reći da će Bog održati svakog vjernika u savršenom zdravlju i da će ga (ili nju) načiniti bogatim do daske! Žao mi je, ali to nije hrišćanstvo Novog Zavjeta.

Istina je da će te Isus načiniti srećnijim i mnogo više od toga, ali Bog ne nudi sebe samo kao neki nebeski veliki brat ili dobar ortak. Kraj svega je da je Bog apsolutno svet i savršen, a mi smo užasno zgriješili protiv Njega. Ali Bog je, u svojoj velikoj ljubavi, premostio ogromnu provaliju, koju je napravio grijeh, i poslao svog jedinog, dragog Sina da umre na krstu za nas. Da bismo Ga prihvatili u svoj život, ne samo da trebamo vjerovati u Njega, nego se trebamo takođe i okrenuti od našeg grijeha slijedivši Isusa predano kao Gospoda i kao Spasitelja.

Maran Ata

VK
Facebook
LinkedIn
Telegram
Twitter
Pinterest
Pocket
Email
Reddit