Adventisti Čikago

Verske predrasude – Manjine u manjini

Kao što postoji predrasuda da su svi Srbi pravoslavci, tako postoji i mišljenje da su svi Mađari katolici, Slovaci evangelici ili Rusini grkokatolici.

Manjinske zajednice nisu pošteđene ove generalizacije niti su tolerantnije prema onima koji izlaze iz okvira verske „većine“. Iako ne postoje tačni podaci o tome koliko građana u okviru neke nacionalne manjine pripada nekoj crkvi, one svakako jesu višekonfesionalne i ispovedaju mnoštvo vera. No, ova činjenica često predstavlja polaznu tačku za velika raslojavanja i kada se dublje udubimo u ovu temu postaje jasno koliko su nacionalne manjine podeljene na verskoj osnovi.

Prema poslednjem popisu stanovništva, Mađari čine oko 15 odsto stanovništva Vojvodine. Bez obzira na stereotipe, nisu svi Mađari katolici, a to dokazuje činjenica da unutar mađarske nacionalne manjine postoje vernici Hrišćanske reformatorske i Evangeličke crkve, koje su obe priznate Zakonom o crkvama i verskim zajednicama i uvrštene u spisak tradicionalnih. Bez obzira na to što su obe crkve priznate kao tradicionalne, među vernicima i njihovim sveštenicima postoji ogromna doza rezervisanosti. Sveštenik Reformatorske crkve iz Malog Iđoša, doduše, kaže da njegova crkva ima dobre odnose sa svim konfesijama pa i sa Mađarima katolicima: „Ali nije uvek bilo tako. Više se u narodu obraćala pažnja na to ko kome pripada, a mešovitih brakova je retko bilo”.

L.L.B. iz Kule je u detinjstvu imala veoma neprijatna iskustva kao Mađarica koja je krštena u Evangeličkoj crkvi. „Sa svojim drugarima iz škole sam išla na veronauku u Katoličkoj crkvi iako sam krštena u drugoj. Želela sam da budem ista kao oni i bila mi je strašna pomisao da budem isključena iz naših zajedničkih aktivnosti zbog razlike u veroispovesti. Međutim, vrlo brzo je moje prisustvo na katoličkim časovima veronauke prouzrokovalo svojevrstan skandal u Kuli” kaže ona, dodavši da joj kulski katolički sveštenik nije dozvolio da prisustvuje prvoj pričesti i da bi to za nju ostala velika trauma da se porodica nije umešala i sve spustila na „ljudski nivo”.

Mnogi Mađari danas su pripadnici i drugih malih verskih zajednica kojih u Vojvodini ima više od stotinu. J.S. iz Bačke Palanke kaže da biti Mađar i Jehovin svedok predstavlja teškoću i prepreku za normalne odnose s ljudima iz njegove zajednice. On kaže da Mađari imaju predrasude o njegovoj veroispovesti, jer se očekuje da Mađar bude katolik, kao što su to bili njegovi roditelji. „Izabrao sam da budem Jehovin svedok kada sam imao 25 godina i najpre sam unutar same moje porodice nailazio na nerazumevanje i odbacivanje. Sve dok i oni sami nisu uvideli da ne radim ništa loše ili što ugrožava mene, njih ili našu nacionalnu pripadnost”, kaže J.S.

Sociolog Mirko Đorđević kaže da je usitnjavanje verskih zajednica u sve veći broj crkava i denominacija, trend svuda u svetu i u svim religijama, a u hrišćanstvu je počelo još s Martinom Luterom. Po njegovom mišljenju treba očekivati da će sve veći broj vernika pronalaziti svoje duhovno učenje u nekim od njih i udaljavati se od tradicionalnih crkava. „Iako predvodnici velikih verskih zajednica smatraju da je nastanak velikog broja novih crkava besmislen, to je proces koji se ne može zaustaviti. Međutim, razlike između propovedanja su često neznatne i svode se na drugačije tumačenje veoma malih delova Biblije. Imajući to u vidu, ove razlike ne bi trebalo da predstavljaju veliki problem u njihovom međusobnom razumevanju i saradnji, što nas dovodi do pitanja šta je to što zapravo deli verski svet na tako nepremostive razlike?”, dodaje Đorđević.

Osim izopštavanja i žigosanja novonastalih zajednica, drugi vid njihovog distanciranja od „glavne struje” je potpuno ignorisanje. Ovaj sistem funkcioniše širom vojvođanskih varošica bolje nego svi drugi nametnuti sistemi zajedno. Evanđeoska crkva u Žablju postoji oko 20 godina. Meštani pravoslavne veroispovesti nisu nikada javno izrazili svoje protivljenje postojanju evađelista u selu, ali nisu ni zainteresovani za komunikaciju s njima, što je još jedan slučaj života „pored komšije, a ne sa komšijama”.

Romi koji žive u ovoj varošici generacijama unazad, prihvatili su pravoslavlje kao svoju veru i prenose ga svojim potomcima. R. M. je Romkinja koja je odrasla u pravoslavnoj porodici, ali u poslednje tri godine jedna je od vernijih evanđelista u Žablju i namerava da postane propovednica. „Odnos s nekim prijateljima promenio se i pretvorio u kurtoazno javljanje na ulici, a s roditeljima i rodbinom često uđem u diskusiju o tome kako je moj verski izbor pogrešan. Ljudi iz neznanja misle svašta i malo im je dovoljno da pokvare odnose. U mom slučaju za to je bila dovoljna moja vera”, kaže ona i dodaje da ne shvata zašto je to tako u Vojvodini u kojoj bi te razlike trebale da budu kvalitet više.

Slična situacija je i između Rusina grkokatolika i Rusina adventista u Đurđevu. Verska distanca unutar ove nacionalne zajednice je ogromna i ponekad toliko izražena da je tema adventizma postala tabu, kaže religiolog Mirko Keveždi. „Đurđevo je malo mesto i stanovnici znaju da postoji tu i adventistički hram. Sve se zna, ali se oni međusobno ignorišu. Ne postoji interesovanje za suživot zbog nezaobilaznog fenomena neraskidivosti nacije i vere. Rusini mogu jedino biti grkokatolici, a sve ostalo je čudno i može se smatrati izdajom”, navodi Keveždi.

Osim što se nacionalne zajednice dele na osnovu vere, u razgovoru s jednom starijom Bunjevkom postaje jasno da pripadnost veri za neke ljude predstavlja i način na koji definišu razliku između nacionalnosti. Bunjevačka i hrvatska zajednica su već godinama podeljene u Vojvodini. Osim političkih nesuglasica, izgleda da „način na koji izražavaju svoju veru” za Bunjevce označava i pripadnost naciji i distanciranje od onih sa kojima ih poistovećuju. Marija P. je Bunjevka iz Žednika i svoju nacionalnost definiše većom naklonjenosti Bogu, odnosno ona tvrdi da upravo razlike u posvećenosti veri definišu i naciju kojoj vernici pripadaju. „Bunjevci više poštuju običaje katoličke vere i to je jedna od glavnih razlika između nas i Hrvata”, tvrdi nam Marija koja ima 70 godina.

Izvor: Dnevnik.rs

VK
Facebook
LinkedIn
Telegram
Twitter
Pinterest
Pocket
Email
Reddit