Šta se nalazi u planu, vidi se i na građevini
February 15th, 2009
Svako planira, ali važan je kvalitet planiranja. Uzmimo na primjer gradnju. Šta se nalazi u planu, vidi se i na građevini. Tako je i sa proučavanjem božije Riječi. Da bi se to postiglo, valja planirati i pripremati se. Pomno planiranje zahtjeva puno molitve, oslobađa nas stresa i proučavanje nam čini zadovoljstvom.
Plan proučavanja je isto što geografska karta za putnika, ili bolje reći nacrt za zidara. Naši, ispisani planovi na marginama stranica Biblije, nisu dovoljni za zrelo shvatanje sadržaja kojeg proučavamo. Dobar plan sadrži određene pojedinosti, neophodne za postizanje sklada sa Bogom. Ipak, najvažnija je priprema srca. Ako želimo prenijeti pouku drugima, moramo je najprije pronaći za sebe. Istina koju spoznamo mora ponajprije da zagrije moje srce, pa onda i srca drugih koji slušaju. Nemoguće je stati pred subotnjoškolski razred u crkvi, ili pred slušaoca u nekom drugom okruženju, a da prije toga nijesmo klečali pred Bogom u ustrajnoj i iskrenoj molitvi, jer molitva i proučavanje idu ruku pod ruku. Naše srce mora biti ispunjeno doživljenom ljubavlju, ljubavlju Isusa Hrista. Read the rest of this entry »
Isus uskoro dolazi!
January 28th, 2009
„Isus uskoro dolazi!” – to je poruka stara koliko i Hrišćanska crkva. Apostoli su verovali u to, rana crkva, mnogi kroz vekove, pioniri Adventističke crkve, naše bake i dedovi, ali i mi danas. Da li to znači da Isus kasni ili da smo mi možda požurili sa ovakvom tvrdnjom. Niti jedno, niti drugo.
Od Isusovog vaznesenja na zemlji je poslednje vreme, ili vreme pred drugi Hristov dolazak. Ali mi danas, nesumnjivo, živimo na kraju poslednjeg vremena. Znači koje su prorekli starozavetni proroci, znači koje su nam ostavili zapisane novozavetni pisci, i na kraju sam Isus, ispunjavaju se ili su se već ispunili. Ostalo je još veoma malo toga. Read the rest of this entry »
Ogovaranje – usta govore ono čega je srce puno
December 26th, 2008
Mnoge vrijedne misli su izgovorene na račun jedne od najprisutnijih stvarnosti, o našem govoru i njegovom naličju – ogovaranju. Ogovaranje je staro koliko i čovjek. Da nam ne donosi toliko zla, skoro bi ga proglasili prirodnim. Ali ono to svakako nije. Često bezazleno u svakodnevici uživamo u njemu. Ali kada nas zli jezici opeku svojim otrovom, nimalo nam nije svejedno. Ogovaranje, bilo zasnovano na neistini ili na istinitim činjenicama, je sastavni dio ljudske pale prirode. Posljedice mogu biti nesrazmjerne i zastrašujuće.
Pojedinci kao žrtve ogovaranja sebi su oduzimali život. Porodice su bile razorene. Ljudi su se obračunavali fizički, a često postajali i ubice. Materijalna šteta i egzistencijalna ugroženost kao posljedica ogovaranja nisu rijetkost. Prijatelji su zamrzili jedan na drugoga radi ogovaranja. Ljudi su mijenjali prebivališta ili radna mjesta da bi pobjegli od zlonamjernog klevetanja.
Ne poznajem nikoga lično da nije na svojoj koži iskusio ogovaranje i klevetu. Nažalost, ma šta mislili o sebi po ovom pitanju, podležemo zajedničkom pravilu, a to je da većina ogovara i većina su ogovarani. Pa ako nam nije svejedno šta i kako pričaju o nama, ako često patimo zbog drugih, već nam je jasno da je ljudski govor sveta stvar. Jer kažu, jezik je često oštriji od mača. Njime možemo nekog sahraniti živog, ili vaskrsnuti iz javne nemilosti – ako smo dovoljno sposobni. Read the rest of this entry »
