Ogovaranje – usta govore ono čega je srce puno
December 26th, 2008
Mnoge vrijedne misli su izgovorene na račun jedne od najprisutnijih stvarnosti, o našem govoru i njegovom naličju – ogovaranju. Ogovaranje je staro koliko i čovjek. Da nam ne donosi toliko zla, skoro bi ga proglasili prirodnim. Ali ono to svakako nije. Često bezazleno u svakodnevici uživamo u njemu. Ali kada nas zli jezici opeku svojim otrovom, nimalo nam nije svejedno. Ogovaranje, bilo zasnovano na neistini ili na istinitim činjenicama, je sastavni dio ljudske pale prirode. Posljedice mogu biti nesrazmjerne i zastrašujuće.
Pojedinci kao žrtve ogovaranja sebi su oduzimali život. Porodice su bile razorene. Ljudi su se obračunavali fizički, a često postajali i ubice. Materijalna šteta i egzistencijalna ugroženost kao posljedica ogovaranja nisu rijetkost. Prijatelji su zamrzili jedan na drugoga radi ogovaranja. Ljudi su mijenjali prebivališta ili radna mjesta da bi pobjegli od zlonamjernog klevetanja.
Ne poznajem nikoga lično da nije na svojoj koži iskusio ogovaranje i klevetu. Nažalost, ma šta mislili o sebi po ovom pitanju, podležemo zajedničkom pravilu, a to je da većina ogovara i većina su ogovarani. Pa ako nam nije svejedno šta i kako pričaju o nama, ako često patimo zbog drugih, već nam je jasno da je ljudski govor sveta stvar. Jer kažu, jezik je često oštriji od mača. Njime možemo nekog sahraniti živog, ili vaskrsnuti iz javne nemilosti – ako smo dovoljno sposobni. Read the rest of this entry »
