Adventisti Čikago

Pravedni Jov najveći čovjek na Istoku

Pravda je vjerovatno jedna od riječi koja najviše pogađa svakog čovjeka. Premda je često ne koristimo, ipak, se svakog od nas tiče, jer smo prema poslovici najosjetljiviji na pravdu odnosno na njezinu suprotnost nepravdu. Oko pravde se vrti sva politika, ona je ključ razumijevanja političkih odluka i interesa pojedinca. Pravdu smatramo našim vlastitim i neotuđivim pravom, pa stoga i nepovredivim. Zato i jesmo toliko osjetljivi kad neko zađe u našu sferu života i poremeti njen balans. Odmah uočavamo da je pravda jedna od najuzvišenijih čovjekovih težnji. Šta je to zapravo pravda?

Pravda predstavlja vrednosno načelo raspodjele koja određuje koliko dobara i koliko tereta odnosno prava i obaveza treba dati subjektima društvenih odnosa. Pravda je takođe i koncept pravičnog i moralnog postupanja prema svim osobama. Na pravdu se često gleda kao na stalni napor da se čini ono što je “ispravno”. U najvećem broju slučajeva ispravnim se smatra ono što misli i osjeća većina, ono što je logično, ili što zalazi u nadprirodno, mistično.

Međutim Biblija pravednost objašnjava na jedan dublji način. Uzmimo primjer Jova, koji je bio pravedan i bogobojazan čovjek. Jov je živio prema svim Božjim zakonima i zapovijestima, a više od svega pouzdao se upravo u pravednost Božju. Tako je uvijek činio dobro znajući da će mu Bog dobrim uzvratiti. Naporno i pošteno sticao je svoj hljeb zazirući od svakog zla i nepravde. Kao bogobojažljiv čovjek zaista se trudio da čini dobro i da bude sasvim pravedan. „Bijaše čovjek u zemlji Uzu po imenu Jov; i taj čovjek bijaše dobar i pravedan, i bojaše se Boga, i uklanjaše se oda zla.“ (Jov 1.1).

Rodilo mu se sedam sinova, a imao je i nekoliko kćeri, ovaca u njegovu krdu je bilo sedam hiljada, a kamila je imao najmanje tri hiljade. Povrh toga imao je i mnogo volova, a za njega je radilo i mnogo slugu prema kojima se prema zakonu pošteno odnosio. Pismo kaže da je Jov bio najveći čovjek od svih na istoku.

Ipak jednog dana, kao da se sve prokletstvo svijeta obrušilo na njega, njegovu porodicu i njegovo imanje. U trenuću oka, ovaj pravednik je izgubio je sve što je imao, a istog dana obolio je od užasne bolesti kojoj nije bilo lijeka. Jov je ostao zatečen ne znajući zašto se to sve dogodilo. Znao je samo da više nema sinova, imanja, slugu, životinja i da se od bolova jedva mogao pomicati. Ali Jov, iako nije razumio zašto je bio suočen sa činjenicom da više nema ničega, nije se pobunio, već se prostro na zemlju i počeo se moliti Bogu blagosiljajući sveto ime Gospodnje: „I reče: go nam izašao iz utrobe matere svoje, go ću se i vratiti onamo. Gospod dade, Gospod uze, da je blagosloveno ime Gospodnje. Uza sve to ne sagriješi Jov, niti reče bezumlja za Boga.“ (Jov 1.21,22).

A dogodilo se to kada je Sotona, pokušao da dokaže Bogu da mu je Jov vjeran samo zato jer za uzvrat očekuje Božji blagoslov i spasenje u posljednji dan. On, Sotona je, naime, htio da sazna je li Jov bio pravedan i dobar zato što je bio blagosloven ili je bio blagosloven zato što je bio pravedan i dobar, a želeći da dokaže Bogu da ga Jov ne voli zbog onog što on jeste, nego zbog onog što mu on daje. Bog je Sotoni dopustio da stavi Jova na probu, da pobije sve te nevine ljude i unesreći samog Jova kako bi iskušao Jovovu pravednost.

Pouka nama je da je lako raditi dobro i poštovati Boga kad ti ide dobro i kad te Bog nagrađuje, ali Jov je pokazao da Boga treba slaviti i najjadniji čovjek na svijetu, a to je bio upravo on. Do juče najugledniji i najbogatiji čovjek na zemlji, a danas posljednji od svih ljudskih stvorova, ali i kao takav predao je Bogu svoje povjerenje i prihvatio svoje stanje usamljenog i bolesnog prosjaka. Tako je Jov ponovo stekao svoju pravednost u nepokolebljivoj vjeri koju je gajio u Gospodu.

VK
Facebook
LinkedIn
Telegram
Twitter
Pinterest
Pocket
Email
Reddit