Nedavno sam čitala izvještaj o odanosti mladog psa koji je spasio život jednom djetetu. Psić je ostao sa djevojčicom tokom cijele noći, ležeći preko njenog tijela ispod sniježnog pokrivača, na temperaturi daleko ispod nule. Djevojčica i pas su pronađeni sljedećeg jutra, udaljeni svega 30m od mjesta, na kojem su tragači ubili velikog crnog medvjeda prethodne noći. Dok je majka djevojčice djelila ovo iskustvo, rekla je, da djevojčica nije bila uplašena jer je njen psić bio sa njom.
Jednog nesrećnog proljeća, Aljasku je pogodila kasna snježna oluja. Desetine gusaka je prigrlilo svoja jaja štiteći ih svojim toplim tijelima.Te noći je palo oko 1m snijega i zatrpalo sve u okolini, međutim nijedna od gusaka nije napustila svoja jaja. Kada je proljećno sunce ponovo granulo i otopilo snijeg, pronađeno je na destine mrtvih kanadskih gusaka. Sve su se rađe udavile ispod snijega nego da napuste svoja jaja.
1858. godine, John Gray je sahranjen u dvorištu stare crkve Greyfriars, u Edinburgu (Škotska). Pas ovoga čovjeka je 14 godina neprestano stražario nad njegovim grobom, dok i sam nije uginuo 1872.godine. James Brown, stari čuvar groblja, dobro se sjeća sahrane i Bobby-ja terijera, jednog od najožalošćenijih toga dana. Sanduk je bio zatrpan kao i obično, međutim, sljedećeg dana Bobby je pronađen kako leži na tek nasutoj zemlji. Stari James ovo nije mogao da dozvoli, jer uredba i znak na ogradi je jasno glasio da psima nije dozvoljen ulaz na groblje. Bobby je bio ispraćen napolje, međutim već sljedećeg jutra je ponovo pronađen na istom mjestu. James ga je po drugi put istjerao napolje. Trećeg jutra bilo je mokro i hladno, i kada je čuvar ugledao odanu životinju kako drhteći leži na grobu svog gospodara, sažalio mu se i dao mu nešto hrane. Ovo odobravanje njegove odanosti, ohrabrilo je Bobby-ja da ovo staro crkveno dvorište učini svojim domom.
Od toga dana, pa sve do njegove smrti, Bobby nije proveo nijednu noć udaljen od groba svog gospodara. Kada je vrijeme bilo loše, pokušavali su da ga natjeraju da bude u zatvorenom, ali svojim tužnim zavijanjem Bobby im je davao do znanja da se neslaže sa tim. Uvijek su mu dozvoljavali da bude po njegovom. Ništa ga nije moglo natjerati da zanemari to „sveto mjesto“, koje je tako vjerno čuvao.
Posebno me dotiču ovakve priče, o Božjim stvorenjima koja pokazuju izuzetnu odanost i vjernost. “Greyfriars’ Bobby” je bio film koji je naša porodica gledala sa suzama i bodrenjem. Iako je bila veoma tužna, moja djeca su voljela ovu priču. Vjerujem da su naučili važnu lekciju o odanosti – vidjeli su da je pas imao doživotan zavjet na vjernost svom blagom gospodaru. Ovo je bio odličan uvod za razgovor na temu lične i porodične privrženosti, odanosti.
Iako se u Svetom Pismu ne spominje ova riječ privrženost ili odanost, Bog je uspostavljao odnose sa ključnim ljudima kroz istoriju na ovoj osnovi. Svakako, postoje brojni izvještaji o načinjenim zavjetima sa ljudima… Ruta, Sedrah, Misah, Avdenago i Danilo su samo neka od imena. Postoje i priče o raskinutim zavjetima (Juda) i izgubljenim blagoslovima.
Pozivam vas da se ove godine svojevoljno uključite u izgradnju odanosti i privrženosti u vašim porodicama, i vaše odanosti i vjernosti Bogu.
Susan Murray, pomoćnik profesora nauke o ponašanju i socijalnom radu na Andrews Univerzitetu, SAD.
