Rađamo se kao djeca sreće. Dok smo mali, smijemo se prosječno 600 puta dnevno, no, kad odrastemo to činimo najviše petnaest puta tokom dana, i to samo ako smo uspjeli da sačuvamo koliko-toliko zdrav pogled na život.
No, u većini slučajeva mi se uopšte više ne smijemo, a većina će reći kako za to nema nikakvih razloga, jer je realnost u kojoj živimo odveć surova. I zašto bi zbog spoljašnjih okolnosti trebalo da prestanemo da se radujemo životu, i kako je moguće da smo dozvolili da nam spoljašnji svijet mijenja nutrinu i oduzima nam pravo na ono s čime smo rođeni?!
Šta se dogodilo s našim osmjesima?
Osmijeh je znak mentalne i duhovne lakoće. Nju imaju djeca, jer su ona u svojoj suštini prirodna. Ali kako odrastamo, suočavamo se sa sve više zahtjeva. Polako shvatamo da određeni oblik našeg ponašanja nije poželjan i da bi zbog njega mogli biti kažnjeni, te se zbog toga prilagođavamo onome što se od nas očekuje.
Zamislite da su vam roditelji kada ste bili dijete, umjesto majice s vašim imenom navukli majicu vaše starije sestre, na kojoj je bilo ispisano njeno ime. Kako biste se u takvoj situaciji osjećali?! Sasvim sigurno čudno, i ne baš ugodno – kao da niste u vlastitoj koži.
Slično se događa svima kada odrastajući, zbog različitih pritisaka ili emocionalnih ucjena, odustajemo od sebe i postajemo neko drugi. Uvijek kada nam je uskraćeno da budemo ono što jesmo, skupa s našom prirodom, nestaju i naši osmjesi. Uprkos svemu, niko od nas ne bi trebalo da prestane da se smije, pa i kada su okolnosti nepovoljne i kada nam osmijeh ne dolazi prirodno, trebalo bi da se svjesno oko njega potrudimo.
Istraživanja su pokazala da naše tijelo ne raspoznaje razliku između stvarnog i lažnog osmijeha, jer i kada se “lažno” smijemo, naš mozak emituje impulse slične onima kada se smijemo istinski. Naše tijelo počinje da luči hormone sreće, povećava se protok kiseonika, te ostvarujemo iste dobrobiti koje ostvarujemo kod pravog smijanja – jača nam imunološki sistem, mišići postaju elastičniji, postajemo ljepši, opušteniji, uravnoteženiji, kreativniji i oštroumniji.
Osmijeh je nešto s čime se rađamo, a ako ga dovoljno dugo i svjesno treniramo, nakon nekog vremena više oko njega nećemo morati da se trudimo, jer će on ponovo postati dio nas.
S osmijehom na licu imaćemo sve manje briga, polako će nas napuštati bezvoljnost i loše raspoloženje, a mnogi naši problemi postaće nam smiješni. Čak i kada nam se dogode situacije na koje bi inače reagovali negativno, prihvataćemo ih s puno više duha, te ćemo i njima i sebi moći da se smijemo. No, ako i u teškim i izazovnim situacijama sačuvamo optimizam, i takvih će situacija vremenom biti sve manje.
Iluzija je da naš spoljašnji svijet ima veću vlast nad našim životom od našeg unutrašnjeg svijeta. Ono što je van nas je sitnica spram onoga što je u nama i svi mi imamo nevjerovatnu moć manifestacije svoje realnosti.
Biblija kaže: “Srce veselo pomaže kao lijek, a duh žalostan suši kosti” Priče 17:22 jer “Ne brinite se dakle za sjutra; jer sjutra brinuće se za se. Dosta je svakom danu zla svoga.” Matej 6:34.
Počnite da mijenjate sebe i posmatrajte kako se oko vas mijenja sve ostalo.
Život je prekrasan, ako tako odaberemo!
