Adventisti Čikago

Možeš li ti tajne Božije dokučiti?

Možeš li ti tajne Božije dokučiti?

“Možeš li ti tajne Božije dokučiti, ili dokučiti savršenstvo Svemogućega?” Jov 11:7

Nijedan ograničeni um ne može potpuno da shvati karakter ili dela Beskonačnoga. Istraživanjem ne možemo shvatiti Boga. To sveto Biće mora ostati obavijeno tajnom kako za najjači i najobrazovaniji um tako i za najslabiji i najmanje učen. Međutim, iako je »oblak i mrak oko njega; blagost i pravda podnožje su prestolu njegovu«. (Psalam 97,2) Mi smo sposobni da shvatimo Njegovo postupanje prema nama toliko da možemo prepoznati Njegovu beskrajnu milost sjedinjenu s neograničenom silom. Njegove namere možemo razumeti toliko koliko smo sposobni da shvatimo; a za ono što je više od toga, moramo imati poverenja u ruku koja je svemoćna, u srce koje je puno ljubavi.

Božja reč, kao i karakter njenog Autora, sadrži tajne koje ograničena bića nikada potpuno neće moći da shvate. Međutim, Bog je u Pismima dao dovoljno dokaza o njihovom božanskom autoritetu. Njegovo postojanje, Njegov karakter, istinitost Njegove reči potvrđeni su svedočanstvima koja se obraćaju našem razumu; tih svedočanstava ima mnogo. Istina, On nije uklonio mogućnost za sumnju; vera mora počivati na jasnom dokazu, a ne na logičnom tumačenju; oni koji žele da sumnjaju, imaju priliku; ali oni koji čeznu da upoznaju istinu, naći će dovoljno osnova za verovanje.

Mi nemamo nikakav razloga da sumnjamo u Božju reč zato što ne možemo razumeti tajne Njegovog proviđenja. U svetu prirode stalno smo okruženi čudima koja prevazilaze našu moć shvatanja. Zar onda treba da se čudimo što u duhovnom svetu nalazimo tajne koje ne možemo dokučiti? Teškoću stvara slabost i skučenost ljudskog uma.

Tajne Biblije nikako nisu dokaz protiv nje, one su najjače svedočanstvo njenog božanskog nadahnuća. Kada bi Biblija sadržala samo one izveštaje o Bogu koje možemo shvatiti; kad bi Njegovu veličinu i veličanstvo ograničeni umovi mogli dokučiti, tada Biblija ne bi, kao sada, pružala nepogrešive dokaze u prilog božanstvenosti. Uzvišenost njenih tema treba da nas nadahne verom da je ona Božja reč.

Biblija otkriva istinu tako jednostavno i tako je prilagođava potrebama i težnjama ljudskog srca da zadivljuje i ushićuje i najobrazovanije umove, dok jednostavnima i nenaučenima čini jasnim put života. »Ko uzide njim… neće zaći.« (Isaija 35,8) Nijedno dete ne mora da pogreši put. Nijedan uzdrhtali istraživač ne mora da pretrpi neuspeh u nastojanju da hodi u čistom i svetom videlu. Međutim, i najjednostavnije izrečene istine odnose se na uzvišene i dalekosežne teme koje beskrajno nadmašuju moć ljudskog shvatanja – na tajne koje kriju Njegovu slavu, na tajne pred kojima zastaje um u svome istraživanju, dok iskrenog istraživača istine ispunjavaju strahopoštovanjem i verom. Što više istražujemo Bibliju, to je dublje naše uverenje da je to reč živoga Boga, i ljudski um klanja se veličanstvenosti božanskog otkrivenja.

Bog želi da se iskrenom tražitelju sve više otkrivaju istine iz Njegove reči. Iako je »ono što je tajno Gospoda, Boga našega, a javno je naše i sinova naših doveka«. (5. Mojsijeva 29,29) Misao da se izvesni delovi Biblije ne mogu razumeti prouzrokovala je zanemarivanje nekih njenih najvažnijih istina. Treba naglasiti i često ponavljati činjenicu da biblijske tajne nisu tajne zato što Bog čini sve da

sakrije istinu, već zato što nas naša slabost ili neznanje onesposobljava da je shvatimo ili prihvatimo. Ograničenje nije u Njegovoj nameri, već u našoj sposobnosti. Bog želi da upravo iz onih delova Pisma, koje često zaobilazimo, smatrajući ih nerazumljivim, shvatimo onoliko koliko je naš um sposoban da primi. »Sve je Pismo od Boga dano«; da možemo postati savršeno pripremljeni, »za svako dobro delo«. (2. Timotiju 3,16.17)

Ljudski um ne može da iscrpi nijednu biblijsku istinu ili obećanje. Jedan vidi slavu s jednog gledišta, a drugi s drugog; ipak, možemo videti samo svetlucanje. Puni sjaj izmiče našem pogledu. Kad razmišljamo o velikim temama iz Božje reči, gledamo u studenac koji se pod našim pogledom širi i produbljuje. Njegova širina i dubina premašuju naše znanje. Dok gledamo, pogled se širi, i pred nama se prostire beskrajno more, more bez obala. Takvo proučavanje ima životvornu silu. Um i srce dobijaju novu snagu, novi život.

Ovo iskustvo je najveći dokaz u prilog božanskom poreklu Biblije. Mi prihvatamo Božju reč kao hranu za dušu na isti način kao što prihvatamo hleb kao hranu za telo. Hleb zadovoljava potrebe naše prirode; mi u skladu sa iskustvom znamo da od njega nastaju krv, kosti i mozak. Primenimo isto merilo i na Bibliju; kad njena načela stvarno postanu elementi karaktera, kakve su posledice? Kakve se promene događaju u životu? »Staro prođe, gle, sve novo postade.« (2. Korinćanima 5,17) Njenom silom ljudi su raskinuli lance grešnih navika. Odbacili su sebičnost. Nepristojan je postao uljudan, pijanica trezven, a raskalašan neporočan. Duše koje su bile slične sotoni, preobrazile su se u Božje obličje. Ova promena je sama po sebi čudo nad čudima. Promena nastala rečju jedna je od najdubljih tajni reči. Mi je ne možemo shvatiti; možemo samo verovati, kao što je objavljeno u Pismu, da je to »Hristos u vama, nada slave«. (Kološanima 1,27) Poznavanje ove tajne je ključ za svaku drugu. On otvara duši riznice svemira, mogućnosti neograničenog razvoja.

Ovaj razvoj se ostvaruje kad nam se Božji karakter sve više otkriva – slavom i tajnom pisane Reči. Kad bismo mogli steći savršeno znanje o Bogu i Njegovoj reči, tada više ne bismo mogli otkrivati nove istine, sticati veća znanja niti bismo se mogli dalje razvijati. Bog više ne bi bio vrhovno Biće, a čovek bi prestao da napreduje. Hvala Bogu što nije tako. Budući da je Bog beskonačan i da su u Njemu sve riznice mudrosti, tokom cele večnosti moći ćemo stalno da istražujemo, stalno učimo iz neiscrpnog bogatstva Njegove mudrosti, Njegove dobrote, ili Njegove sile.

Izvor: „Vaspitanje“ – E.G.White

VK
Facebook
LinkedIn
Telegram
Twitter
Pinterest
Pocket
Email
Reddit