Možeš li ti tajne Božije dokučiti?

Možeš li ti tajne Božije dokučiti“Možeš li ti tajne Božije dokučiti, ili dokučiti savršenstvo Svemogućega?” Jov 11:7

Nijedan ograničeni um ne može potpuno da shvati karakter ili dela Beskonačnoga. Istraživanjem ne možemo shvatiti Boga. To sveto Biće mora ostati obavijeno tajnom kako za najjači i najobrazovaniji um tako i za najslabiji i najmanje učen. Međutim, iako je »oblak i mrak oko njega; blagost i pravda podnožje su prestolu njegovu«. (Psalam 97,2) Mi smo sposobni da shvatimo Njegovo postupanje prema nama toliko da možemo prepoznati Njegovu beskrajnu milost sjedinjenu s neograničenom silom. Njegove namere možemo razumeti toliko koliko smo sposobni da shvatimo; a za ono što je više od toga, moramo imati poverenja u ruku koja je svemoćna, u srce koje je puno ljubavi.

Božja reč, kao i karakter njenog Autora, sadrži tajne koje ograničena bića nikada potpuno neće moći da shvate. Međutim, Bog je u Pismima dao dovoljno dokaza o njihovom božanskom autoritetu. Njegovo postojanje, Njegov karakter, istinitost Njegove reči potvrđeni su svedočanstvima koja se obraćaju našem razumu; tih svedočanstava ima mnogo. Istina, On nije uklonio mogućnost za sumnju; vera mora počivati na jasnom dokazu, a ne na logičnom tumačenju; oni koji žele da sumnjaju, imaju priliku; ali oni koji čeznu da upoznaju istinu, naći će dovoljno osnova za verovanje.

Mi nemamo nikakav razloga da sumnjamo u Božju reč zato što ne možemo razumeti tajne Njegovog proviđenja. U svetu prirode stalno smo okruženi čudima koja prevazilaze našu moć shvatanja. Zar onda treba da se čudimo što u duhovnom svetu nalazimo tajne koje ne možemo dokučiti? Teškoću stvara slabost i skučenost ljudskog uma.

Tajne Biblije nikako nisu dokaz protiv nje, one su najjače svedočanstvo njenog božanskog nadahnuća. Kada bi Biblija sadržala samo one izveštaje o Bogu koje možemo shvatiti; kad bi Njegovu veličinu i veličanstvo ograničeni umovi mogli dokučiti, tada Biblija ne bi, kao sada, pružala nepogrešive dokaze u prilog božanstvenosti. Uzvišenost njenih tema treba da nas nadahne verom da je ona Božja reč.

Biblija otkriva istinu tako jednostavno i tako je prilagođava potrebama i težnjama ljudskog srca da zadivljuje i ushićuje i najobrazovanije umove, dok jednostavnima i nenaučenima čini jasnim put života. »Ko uzide njim… neće zaći.« (Isaija 35,8) Nijedno dete ne mora da pogreši put. Nijedan uzdrhtali istraživač ne mora da pretrpi neuspeh u nastojanju da hodi u čistom i svetom videlu. Međutim, i najjednostavnije izrečene istine odnose se na uzvišene i dalekosežne teme koje beskrajno nadmašuju moć ljudskog shvatanja – na tajne koje kriju Njegovu slavu, na tajne pred kojima zastaje um u svome istraživanju, dok iskrenog istraživača istine ispunjavaju strahopoštovanjem i verom. Što više istražujemo Bibliju, to je dublje naše uverenje da je to reč živoga Boga, i ljudski um klanja se veličanstvenosti božanskog otkrivenja.

Bog želi da se iskrenom tražitelju sve više otkrivaju istine iz Njegove reči. Iako je »ono što je tajno Gospoda, Boga našega, a javno je naše i sinova naših doveka«. (5. Mojsijeva 29,29) Misao da se izvesni delovi Biblije ne mogu razumeti prouzrokovala je zanemarivanje nekih njenih najvažnijih istina. Treba naglasiti i često ponavljati činjenicu da biblijske tajne nisu tajne zato što Bog čini sve da

sakrije istinu, već zato što nas naša slabost ili neznanje onesposobljava da je shvatimo ili prihvatimo. Ograničenje nije u Njegovoj nameri, već u našoj sposobnosti. Bog želi da upravo iz onih delova Pisma, koje često zaobilazimo, smatrajući ih nerazumljivim, shvatimo onoliko koliko je naš um sposoban da primi. »Sve je Pismo od Boga dano«; da možemo postati savršeno pripremljeni, »za svako dobro delo«. (2. Timotiju 3,16.17)

Ljudski um ne može da iscrpi nijednu biblijsku istinu ili obećanje. Jedan vidi slavu s jednog gledišta, a drugi s drugog; ipak, možemo videti samo svetlucanje. Puni sjaj izmiče našem pogledu. Kad razmišljamo o velikim temama iz Božje reči, gledamo u studenac koji se pod našim pogledom širi i produbljuje. Njegova širina i dubina premašuju naše znanje. Dok gledamo, pogled se širi, i pred nama se prostire beskrajno more, more bez obala. Takvo proučavanje ima životvornu silu. Um i srce dobijaju novu snagu, novi život.

Ovo iskustvo je najveći dokaz u prilog božanskom poreklu Biblije. Mi prihvatamo Božju reč kao hranu za dušu na isti način kao što prihvatamo hleb kao hranu za telo. Hleb zadovoljava potrebe naše prirode; mi u skladu sa iskustvom znamo da od njega nastaju krv, kosti i mozak. Primenimo isto merilo i na Bibliju; kad njena načela stvarno postanu elementi karaktera, kakve su posledice? Kakve se promene događaju u životu? »Staro prođe, gle, sve novo postade.« (2. Korinćanima 5,17) Njenom silom ljudi su raskinuli lance grešnih navika. Odbacili su sebičnost. Nepristojan je postao uljudan, pijanica trezven, a raskalašan neporočan. Duše koje su bile slične sotoni, preobrazile su se u Božje obličje. Ova promena je sama po sebi čudo nad čudima. Promena nastala rečju jedna je od najdubljih tajni reči. Mi je ne možemo shvatiti; možemo samo verovati, kao što je objavljeno u Pismu, da je to »Hristos u vama, nada slave«. (Kološanima 1,27) Poznavanje ove tajne je ključ za svaku drugu. On otvara duši riznice svemira, mogućnosti neograničenog razvoja.

Ovaj razvoj se ostvaruje kad nam se Božji karakter sve više otkriva – slavom i tajnom pisane Reči. Kad bismo mogli steći savršeno znanje o Bogu i Njegovoj reči, tada više ne bismo mogli otkrivati nove istine, sticati veća znanja niti bismo se mogli dalje razvijati. Bog više ne bi bio vrhovno Biće, a čovek bi prestao da napreduje. Hvala Bogu što nije tako. Budući da je Bog beskonačan i da su u Njemu sve riznice mudrosti, tokom cele večnosti moći ćemo stalno da istražujemo, stalno učimo iz neiscrpnog bogatstva Njegove mudrosti, Njegove dobrote, ili Njegove sile.

Izvor: „Vaspitanje“ – E.G.White

Posted in Duhovnost Tagged with: , ,
One comment on “Možeš li ti tajne Božije dokučiti?
  1. Branko Zivkovic says:

    SKICA ZA RAZGOVOR IZMEĐU BOGA I BOSKOVIĆA

    LIKOVI :
    – Bog Isus Krist, stvoritelj i otkupitelj
    – Ruder Bošković, astronom, fizičar, matematičar, geodet, arheolog i filozof

    U Jakovu 1,17 čitamo : “Svaki dobri dar i svaki poklon savršeni odozgo je, dolazi od oca svjetlosti, u kojega nema promjenjivanja ni mjenjanja vidjela i mraka.”
    Nažalost, povijest ovog svijeta kazuje da većina ljudi koje je Bog obilno nagradio, ovim ili onim darom, ne uzvraća Bogu zahvalnošću, nego te darove koriste za uzdizanje sebe samih.
    Tako apostol Pavle piše Rimljanima 1,21,22 :
    “Jer kad poznaše Boga, ne proslaviše Ga kao Boga niti mu zahvališe, nego zaludješe u svojim mislima, i potamnje nerazumno srce njihovo.Kad se građahu mudri, poludješe.”
    Ipak, bilo je i bogato nadarenih ljudi, štoviše izuzetnih umova, koji su otkrivajući nove zakonitosti u prirodi i ljudskom društvu istodobno spoznavali svoju nemoć, te skromno i s divljenjem odavali počast velikom Tvorcu zakona koje su otkrivali.

    Tako u “TEORIJI PRIRODNE FILOZOFIJE” Rudera Boškovića iz 1763. možemo čitati :

    ” Što se tiče božanskog tvorca prirode, moja ga teorija izvanredno osvjetljuje i iz nje proizlazi nužnost da ga priznamo. Njegova beskrajna moć, mudrost, providnost u nama izaziva duboko poštovanje, a u isto vrijeme zahvalnost i ljubav, pa stoga posve otpadaju ništavne sanjarije onih koji smatraju da je svijet slučajno nastao,’ili da je mogao biti sazdan nekom fatalnom nužnošću, ili da odvjeka postoji sam po sebi upravljajući se po nekim svojim nužnim zakonima. (539 )
    “Što da kažemo samo o zraku koji je stvoren da služi u isto vrijeme za zvuk, za disanje, za prehranu životinjskog svijeta, za očuvanje dnevne topline kroz noć, za vjetrove koji uvjetuju plovidbu, za zadržavanje vodenih para nužnih za kišu, za bezbroj praktičnih potreba’?
    Što da kažemo o gravitaciji po kojoj biva nepromjenjivo gibanje planeta i kometa, uslijed koje sva mora stoje unutar svojih obala, a rijeke teku, kiša na zemlju pada i natapa je i čini plodnom; njenom silom stoje zgrade, a oscilacije njihala odmjeravaju vrijeme’?Kada bi ona iznenada prestala djelovati, što bi nastalo s našim hodanjem. Čovjek bi čovjeka otrgnutog od zemlje i gurnutog posve neznatnom silom ili samim dahom ustiju protjerao u beskonačnost odvojivši ga od veze s ostalim ljudima da se kroz čitavu vječnost više nikada ne vrati. (552)
    Koliko je znanje bilo potrebno da bi se oblikovao jedan jedini list’? “(553)
    Zar nas ovo ne podsjeća na retke iz knjige o Jobu 38,4 itd. :
    ” Gdje si bio kad zemlju utemeljih’?Kazuj, ako ti je znanje sigurno. ” ” Na čemu joj počivaju temelji?Tko joj postavi kamen ugaoni..” – 6
    ” Ili ko je zatvorio more vratima kad kao iz utrobe iziđe’? Kad mu dadoh oblake za odjeću, tamne oblake kao pelenice’? Kad mu udarih granice svoje i metnuh mu prijevornice i vrata i rekoh : Do ovdje dolaziš,ne dalje;ovdje se lomi prkos tvojim valovima.” 8-11
    ” Koji je put stanu svjetlosti? i gdje je mjesto tami’?” – 19
    ” Kojim se putem djeli svjetlost i odakle se vjetar istočni širi po zemlji ‘? – 24
    ” Ima li dažd svog oca’? ili ko je rodio kaplje rosne ” – 28

    Bošković : “Što da kažemo s obzirom na ono što ne možemo razumjeti nikakvim razmatranjem i što nam nije moguće ni naslutiti, o čemu nemamo ni pojma da to neznamo’? (553)
    5 Mojsijeva 29,29 : ” Što je tajno ono je Gospodina Boga našega, a javno je naše i sinova naših do vijeka, da bismo izvršavali sve riječi ovoga zakona.” ( prijevod DK) ili u prijevodu KS :
    “Što je sakriveno, pripada Jahvi, Bogu našemu, a objava nama i sinovima našima zauvijek, da vršimo sve riječi ovoga zakona.”

    Bošković : ” Zaista samo onaj ne može uočiti neizmjernu moć, mudrost i dalekovidnost božanskog Stvoritelja , što nadilazi svako ljudsko shvaćanje. tko je potpuno umno oslijepio, tko zatvara svoje uši da ne bi čuo nešto od prirode koja svugdje viče svojim vrlo snažnim glasom.” (553)
    Psalam Davidov 19, 1 itd : ” Nebesa kazuju slavu Božju, i djela ruku njegovih glasi svod nebeski. Dan danu dokazuje, i noć noći javlja.”
    Poslanica Rimljanima 1,20 : ” Jer što se na njemu ne može vidjeti, od postanka svijeta moglo se poznati i vidjeti na stvorenjima, i njegova vječna sila i božanstvo, da nemaju izgovora.”

    Bošković : ” Medutim s obzirom na tako veliku mudrost višnjeg Tvorca koji je proveo upravo takav izbor i koji se za sve brine i sve obavlja svojom moći kojoj se trebamo neprestano diviti i koju trebamo poštovati, moramo još više pomišljati na to kako je upravo nas, medu beskonačnim brojem ljudi koji su isto tako mogli postojati, izabrao već od početka svijeta…” (554)
    Psalam Davidov 139, 15-16 :
    ” Ni jedna se kost moja nije sakrila od tebe. ako i jesam sazdan tajno. otkan u dubini zemaljskoj. Zametak moj vidješe oči tvoje, u knjizi je tvojoj sve to zapisano, i dani zabilježeni, kad ih još nije bilo ni jednoga.”

    Bošković : ” Preostaje još da istaknemo to da nitko tko je pri zdravoj pameti ne može sumnjati da onaj tko u uredenju prirode pokazuje toliku dalekovidnost, a prema nama toliko dobročinstvo. već time što nas je izabrao i što se brine za naše potrebe i probitke nije htio učiniti još i to da nam se otkrije objavom da bismo ga što bolje spoznali, poštovali i ljubili, i to zato jer je naš um toliko ograničen i nesposoban da jedva po sebi može da ga (Tvorca) išta spozna.
    Kad smo već dotle došli, vrlo ćemo lako shvatiti koja je medu tolikim vrlo apsurdnim i posve krivo tumačenim objavama jedina prava. ” (558)
    Tako dolazimo i do misli iz 2.Petrove poslanice 1,19 :
    ” I imamo najpouzdaniju proročku riječ, i dobro činite što pazite na nju, kao na vidjelo koje svjetli u tamnome mjestu, dokle dan ne osvane i danica se ne rodi u srcima Vašima ”

    *

    Kako je ovo zamišljeno kao razgovor između Rudera Boškovića i Isusa Krista, postavlja se pitanje s kim to Bošković vodi dijalog. Jakov, Pavle, Job, Mojsije, David i Petar bili su sveti Božji ljudi nadahnuti od Isusovog predstavnika na zemlji Boga duha Svetoga.To čitamo u 2.Petrovoj 1, 20-21 :
    ” I ovo znajte najprije da ni jedno proroštvo književno ne biva po svome kazivanju; jer nikad proroštvo ne bi od čovječje volje, nego naučeni od svetoga Duha govoriše sveti Božji ljudi.”
    Isus sam govori o svome zamjeniku u Evandelju po Ivanu 16, 13-15 :
    “A kad dode on, Duh Istine, uputiće vas na svaku istinu; jer ne će od sebe govoriti. nego će govoriti što čuje, i javiće vam što će biti u napredak.
    On će me proslaviti, jer će od mojega uzeti, i javiće vam ”
    Vidimo direktnu i vrlo blisku vezu : Isus – Duh Sveti – sveti Božji ljudi kroz čije riječi zamišljamo ovu skicu za dijalog izmedu Rudera Boškovića i Isusa Krista.

    *
    Svojom kritikom klasicnih pojmova apsolutnog prostora, apsolutnog vremena postavlja temeljne ideje suvremene teorije relativiteta dva stoljeća prije njenog osnivanja.
    Najveći fizičari 19. i 20. stoljeća, počevši od Laplacea, Faradeya i Maxwela, te Heisenberga i Nielsa Bohra priznaju dubok uticaj Boškovićeva djela na njihov rad. ( pogovor Vladimira Filipovića)

    *

    Velika je utjeha da je jedan od najvećih umova zadnjeg tisućljeća Ruđer Bošković odao apsolutno štovanje Bogu nebeskom, Tvorcu zakona koje je tako genijalno otkrivao.To je na neki način ozbiljna kritika mnogim današnjim naučnicima i intelektualcima kojima se zbog uzdizanja sebe samih desilo upravo ono što opisuje najveći kršćanski mislilac nove ere Pavle u svojoj poslanici Rimljanima l, 21-22.

    Zato hvala Bogu na njegovoj riječi – Bibliji, Knjizi nad knjigama, izvoru svih dobrih knjiga, pa tako i ove.

    Sklopio Branko Živković prije 2000.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*

*