Adventisti Čikago

Kada zlo i dobro izgledaju isto

Kada čitamo prva četiri poglavlja 1.knjige Mojsijeve, uviđamo da se na njima temelje sve biblijske knjige. Tekst možemo da čitamo sa više aspekata: etičkog, porodičnog, bogoslužbenog, itd. Ono što zapažamo u samom početku jeste da imena prvih ljudi imaju svoja značenja i svoju simboliku. Ova praksa se nastavila i kasnije kroz celo Sveto pismo. Roditelji su davali imena sa značenjem da bi opisali karakter osobe.

Kajin, na primer, znači imati, dobiti ili posedovati. Međutim, Kajin je i buntovnik, on ide protiv Boga. U 1.Mojs. 4:16 i dalje, vidimo Kajina koji ima zemlju, ženu, grad, sina, budućnost. Kajin je personifikacija (oličenje) zla, a na osnovu teksta zaključujemo da zlo ima budućnost i da napreduje.

Kasnije, jedan od Kajinovih potomaka, Lameh, je potvrda da zlo ima progresiju.  Kajin se sveti 7 puta, Lameh 77 puta. Lameh peva svoju čudnu pesmu 1.Mojsijeva 4:23.24, igra svoj jezivi ples opasan mačem, igra oko vatre pred svojim ženama i decom. Očigledno je da pobuna protiv Boga ima budućnost.

Da se vratimo malo unazad. U istoj glavi od 2-4. stiha nam se govori o prinošenju žrtava od strane Kajina i Avelja. Četvrti stih kaže da je Bog pogledao na Avelja i na njegovu žrtvu. Kada Bog pogleda na čoveka to je nešto najlepše što se može dogoditi čoveku. Setimo se samo reči iz čuvenog blagoslova zapisanog u 4.Mojsijevoj 6:24-26 „Da te blagoslovi Gospod i da te čuva; da te obasja Gospod licem svojim i bude ti milostiv; da Gospod obrati lice svoje k tebi, i dade ti mir.“

Dva puta se u ova tri stiha spominje motiv Božjeg okretanja lica prema čoveku, i taj motiv se vezuje uz blagoslov, uz milost i mir. Kada Bog pogleda na čoveka, nema većeg blagoslova od ovoga. Kada se Mojsije sreo s Bogom licem k licu, narod, nakon toga, nije mogao da gleda u njegovo lice koliko je blistalo od slave koja se s Boga prenela na Mojsija. Ovo je fantastično, jer Gospod Isus Hristos u svojoj propovedi na Gori Blaženstva kaže: „Blago onima koji su čistoga srca jer će Boga videti.“  Matej 5:8.

Druga ideja koja nam se nameće iz Aveljevog slučaja je ta da Bog ne prihvata svaku vrstu bogosluženja. Avelj je postupio onako kako je Bog tražio od njega – prineo je krvnu žrtvu, dok je Kajin uradio onako kako je on smatrao da bi trebalo (prineo je plodove svoga rada – voće i povrće), odbivši da sledi Božji nalog. Pobuna i neposlušnost su očigledni. Iako je Avelj služio Bogu na ispravan način, ipak je nastradao!

Ovde možemo da vidimo koren jednog od najgorih sukoba u istoriji – verski sukob.  Nije bitno to što ste braća, od iste krvi, što imate isti jezik i poreklo, ako služite Bogu na različite načine, to dovodi do bratoubilačkog, verskog rata. A takvih primera je danas mnogo: Izrael i Palestina, Indija, Irska, bivša Jugoslavija.

Ime Avelj znači para, dah, taština. Avelj nema ništa, niti zemlju, niti grad, niti ženu, niti decu, drugim rečima, nema budućnost. Dobro izgleda kao para, kao dah, nema budućnosti za dobro.

Međutim, u 1.Mojs. 4:25 nazire se rešenje ovog problema. Postoji nada. Rođen je Sit. Njegovo ime znači „staviti umesto nekoga“. Naravno u ovom kontekstu umesto Avelja Bog daje drugog sina. Rešenje može doći samo od Boga za ljutu ranu ljudskog roda. Bog rešava naš problem. Nema rešenja na horizontalnom nivou, samo od Boga dolazi rešenje. Ovde je važno da spomenemo da su u potopu uništeni svi Kajinovi potomci. Preživeli su samo Sitovi potomci.

Ali kada nastavimo da čitamo Stari zavet, nailazimo na nove šokantne izjave povezane sa ovim tekstom. U Propovedniku 1:2-10.14. govori se o „Avelju“. Možda se pitate kako? Jednostavno, zato što „Avelj“ označava i reč „taština“. Šta više, mnogi smatraju da knjiga Propovednikova ne bi bila napisana da nije napisana 1.Mojsijeva 4. glava.

Zanimljivo je da u 2. glavi pronalazimo Kajina. Kada Propovednik opisuje svoj grešni i raskalašni život, život pobune i neposlušnosti, on u stvari predstavlja plodove pobune protiv Boga, ili Kajinova dela.

A zatim sledi šok! U Propovedniku 2:11 piše: „A kad pogledah na sva dela svoja što uradiše ruke moje, i na trud kojim se trudih da uradim, gle, sve beše taština (Avelj) i muka duhu, i nema koristi pod suncem.“ 

Kajin je isto što i Avelj, i obrnuto. I to nas dovodi do večite dileme. Ako je sve uzalud, ima li smisla živeti moralno. Ima li smisla biti veran bračnom drugu, ne krasti, ne lagati, biti pošten, kada sve izgleda kao para i taština? Ako je Kajin isto što i Avelj, vredi li onda služiti Bogu?

Propovednik u 11:1 kaže: „Baci hleb svoj povrh vode; jer ćeš ga naći posle mnogo vremena.“ On poziva na akt apsurda, na akt dobročinstva. Kasnije u 9. stihu on kaže: „Raduje se, mladiću, za mladosti svoje, i neka te veseli srce tvoje dok si mlad, i hodi kuda te srce tvoje vodi i kuda oči tvoje gledaju; ali znaj da će te za sve to Bog izvesti na sud.“

Pisac opisuje Kajinova dela i dodaje da na kraju ipak postoji sud kojim Bog predsedava. Iz tog razloga on nastavlja dalje u 12:1 „Ali opominji se tvorca svojega u mladosti svojoj pre nego dođu dani zli i pripiju godine, za koje ćeš reći: nisu mi mile.“ Opominji se Tvorca svojega, živi po Njegovoj volji i zakonima, čini dobro iako ono izgleda kao akt apsurda, jer će taj isti Tvorac na kraju suditi svima.

Knjiga Propovednikova se završava na jedan fantastičan način, zaključkom koji još detaljnije opisuje budućnost dobra i zla, nego što to čini 1.Mojsijeva „Glavno je svemu što si čuo: Boga se boj, i zapovesti njegove drži, jer je to sve čoveku. Jer će svako delo Bog izneti na sud i svaku tajnu, bila dobra ili zla.“  Propovednik 12:13.14.

Ono što je izgledalo kao para i taština, Bog će izneti na dobro, Sit će nadvladati, Kajin će propasti, Bog će rešiti problem zla i dobro će trajati večno.

Propovednik Milenko Tanurdžić

VK
Facebook
LinkedIn
Telegram
Twitter
Pinterest
Pocket
Email
Reddit