Adventisti Čikago

Kad čudo spasava

devojcica na molitviTess je imala samo osam godina kada je čula roditelje kako pričaju o njenom malom bratu. Sve što je ona znala je da je on veoma bolestan i da su ostali potpuno bez novca. Moraće da se sele sledećeg meseca iz kuće pošto tata nije imao novac za doktore i za kredit na kuću. Samo vrlo skupa operacija bi možda spasila njenog bracu, a izgledalo je da niko nije bio u stanju da im pozajmi toliko potreban novac.

Čula je tatu kako je tiho rekao uplakanoj majci, “samo čudo može da ga spasi sada”. Tess je otišla u svoju spavaću sobu i izvukla malu kutijicu sa sakrivenog mesta u plakaru. Sasula je sav novčić iz kutije na pod i počela da ga broji pažljivo. Tri puta je prebrojala, uvek isto. Morala je da zna tačan broj. Nije bilo šanse za bilo kakvu grešku. Pažljivo je stavila sve novčiće natrag u kutijicu i krišom je izašla napolje, kroz stražnja vrata da bi krenula pravo do apoteke, koja je bila šest blokova udaljena.

Kada je ušla u radnju, strpljivo je čekala da pridobije pažnju apotekara dok je on razgovarao sa jednim čovekom, te nije pridavao važnost prisustvu osmogodišnje devojčice u tom času. Tess je pokušala cupkanjem i lupanjem svojih cipela da ukaže na svoju prisutnost, ali uzalud. Nakašljala se glasno, ali opet se ništa nije desilo. Napokon je uzela novčić od 25 centi iz njene kutijice i počela da udara o staklenu tezgu. Apotekar je konačno spustio svoj pogled prema devojčici i upitao pomalo nervozno:“I… šta želiš, mala? Zar ne vidiš da razgovaram sa…” – bez da sačeka da završi rečenicu, Tess je kazala: “Želim da razgovaram sa Vama o mom bratu. On je toliko bolestan, da je tata rekao da samo čudo može da mu pomogne sada. A ja Vas pitam, koliko košta jedno čudo“? „Kakva čuda? Mi ne prodajemo ovde čuda devojčice. Zaista ne mogu da ti pomognem“ – odgovorio je apotekar sa primetnom dozom saosećanja. Međutim devojčica je bila uporna: „Ali, ja imam dovoljno novca da platim za čudo. Ako to nije dosta, mogu još da donesem. Samo mi recite koliko košta jedno čudo da spasem svoga brata. Molim vas!”

Čovek u društvu apotekara, koji je tu celo vreme stajao pažljivo je slušao Tess. Sagnuo se i upitao devojčicu, “Kakvo čudo je potrebno tvom bratiću”? “Ne znam” – odgovorila je tugaljivo devojčica. “Samo znam da je veoma bolestan, a mama kaže da mu je potrebna hitna hirurška operacija. Ali moj tata nema dosta novca za to, pa sam htela da platim sa ovim što ja imam”. “Koliko novca imaš?” pitao je lepo odeveni čovek. “Jedan dolar i jedanaest centi” – Tess je odgovorila. “I to je sav novac koji ja imam, ali mogu još da pozajmim, ako treba”. “Kakva slučajnost” – čovek se nasmešio. “Jedan dolar i jedanaest centi je baš koliko treba za jedno čudo za tvog malog brata.”  Prihvatio je njenu ruku i rekao: “Odvedi me svojoj kući da vidim tvog brata i da se upoznam sa tvojim roditeljima, pa da vidimo da li ja posedujem tu vrstu čuda koja je potrebna tvome bratu.”

Taj čovek bio je Dr. Carlton Armstrong, specijalista neurohirurgije. Operacija je obavljena bez problema i za kratko vreme mali dečak  vratio se svojoj kući gde se potpuno oporavio. I svi su bili veoma srećni.

“Ta operacija”, šapnula je majka na Tessino uvce, “bila je stvarno čudo i baš me interesuje koliko bi nas koštala da smo morali da platimo”? Tess se nasmešila. Jer je znala tačno koliko je koštalo “čudo”. Jedan dolar i jedanaest centi, plus snažna vera jednog malog deteta!

Prevod i obrada: Nevenka Dedić

VK
Facebook
LinkedIn
Telegram
Twitter
Pinterest
Pocket
Email
Reddit