Iskustvo stečeno u danu odmora

Kada sunce zađe i dan odmora osjenči moj dom, kada sa porodicom oko sebe kleknem na molitvu tada ono što doživljavam može da postane snažno duhovno iskustvo. Dok klečimo na molitvi, a sjenke dana odmora se produbljuju oko zidova mog doma, prirodno je da pomislim na prvi dan odmora, onaj koji je sam Bog proslavio poslije stvaranja.“I svrši Bog do sedmoga dana djela svoja, koja učini, i počinu u sedmi dan od svih djela svojih koja učini” (1.Mojsijeva 2,2). Ja se, takođe, hiljadama godina poslije toga, odmaram na isti dan u koji je sam Bog počinuo poslije stvaranja svijeta! Raspon milenijuma koji nas razdvaja od Edema kao da je trenutno, time premošćen. Sedmica stvaranja nije više neki udaljeni, kosmološki događaj, već jedini razlog mog ličnog postojanja u ovom trenutku.

Nikada, osim u trenutku kada dan odmora počinje, nisam toliko duboko svjestan da me je Bog stvorio, a ta svijest obraća me mome Stvoritelju, Gospodu Isusu. U toku dana odmora, sve o Isusu dolazi u još oštriju žižu, jer sve što bi tome moglo da smeta – poslodavci, računi, pokvarene slavine – biva uklonjeno pojavom dana odmora, koji struji svojom blagotvornošću i odnosi ih za najmanje dvadeset i četiri sata.

Toliko duša danas luta bez cilja, bez nade, bez Boga, u postojanju koje ne obećava nikakvu budućnost. Kako bi neko mogao znati kuda ide ako ne zna ko je i odakle je došao? Ako smo se nekada davno izvukli iz prvobitnog blata, kuda bismo konačno i mogli stići osim natrag u blato? Prema tome, zašto je potrebno da se u međuvremenu prepuštamo gorčini, razočaranjima i patnjama? Koliko bismo dostojanstva mogli imati ili zaslužiti, kao bića koja osim slučajnosti nemamo nikakvog razloga za postojanje? Nije ništa neobično što mnogi žive u grozničavoj užasnutosti, jer šta bi moglo da bude užasnije nego suočavanje sa vlastitom beznačajnošću? 

Bog želi da svako ljudsko biće bude svjesno da nije beznačajno, već da svako od nas potiče neposredno od Njega, da je stvoren po Njegovom obličju, da smo svi sinovi i kćeri Vladara svemira – a On svakog sedmog dana odvaja posebno vrijeme da nam pomogne da se toga sjetimo.

Džordž Eliot (George Elliott – pseudonim Marz Ann Evans) to je ovako prekrasno izrazila: “Na suprot ateizmu koji odbacuje postojanje Boga kao ličnosti, nasuprot materijalizmu koji odbija da ovaj vidljivi svemir ima svoj korijen u nevidljivome, nasuprot sekularizmu koji odbacuje potrebu za obožavanjem Boga, dan odmora je vječni svjedok. On simbolički slavi uspomenu na stvaralačku silu koja je svojom riječju sve stvari dozvala u postojanje, na mudrost koja ih je sve prilagodila i uskladila, i na ljubav koja je učinila, kao što je rečeno, da sve bude ‘veoma dobro’. Dan odmora je postavljen kao trajni čovjekov čuvar od one duhovne bolesti koja ga je navela da se svuda odrekne Boga koji ga je stvorio ili da tog istog Boga unizi i pretvori u lik koji on sam stvara svojim rukama”.

Dan odmora je sedmični spomenik da smo Božja stvorenja, prvo stvaranjem, a onda i otkupljenjem, da imamo beskrajnu vrijednost jer smo “kupljeni skupo” (1.Korinćanima 7,23), plaćeni “skupocjenom krvlju Hrista” (1.Petrova 1,19). Ukazujući nam da smo došli iz Božje ruke, dan odmora pokazuje ne samo ko smo (bića načinjena po Božjem obličju), već u krajnjoj liniji i kuda idemo (u svijet koji će Bog nanovo stvoriti). Iskustvo dana odmora daje životu jasno usmjerenje i svrhu, jer nas približava Isusu Hristu, u kome “živimo, mičemo se i jesmo” (Djela 17,28).

Držeći dan odmora čovjek može da stekne iskustvo koliko je taj dan bitan i važan u našoj vjeri u Isusa, iskustvo koje teološke rasprave i tekstovi sami po sebi nikada ne mogu pružiti. Jedino kada sami svetkujemo dan odmora možemo steći iskustvo koliko taj dan oživljava naš odnos sa Isusom. Jedino kada sami držimo dan odmora možemo doživjeti radost i ljepotu toga dana. I samo poštujući dan odmora možemo zaista shvatiti Gospodnje riječi da je “subota načinjena čovjeka radi”(Marko 2,27).

Kliford Goldštajn „Oaza Mira“

Priprema: J.U.

Posted in Duhovnost Tagged with: , ,

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*

*