Adventisti Čikago

Isceljivanje smrtne rane

Isceljivanje smrtne ranePre izvesnog broja godina, kada su Katoličku crkvu počeli da potresaju skandali sveštenika-pedofila, korupcija, i puno toga drugog, pitao sam se kako će se ova institucija podići do one sile koja je prorečena u Bibliji, koja će opet, za kratko vreme, vladati svetom još većom silom nego tokom Srednjeg veka.

Nedavno je jedan moj prijatelj (inače pravoslavne veroispovesti), u razgovoru sa mnom, spominjući novog Papu Franju, kazao kako se plaši za njega. Na moje pitanje zašto se plaši, on je odgovorio: “Plašim se da ga ne ubiju. Mnogo je dobar čovek.”

Da većina sveta ima slično mišljenje o Papi Franji (da je dobar čovek), potvrđuju i mnogobrojni novinski izveštaji, reportaže, analize, podaci, kao i to da je Franja izabran za ličnost godine od strane magazina Time, nazvavši ga pritom “narodnim papom”. I sve to ni nepunu godinu od njegovog izbora u Martu 2013 godine.

O njemu se priča za svakim stolom, u svim krugovima, među vernicima gotovo svih hrišćanskih denominacija, među ateistima, i mnogim drugima. Ljudi su intrigirani ovim čovekom koji menja lice Katoličke crkve. Mnogi su čekali osobu ovakvog profila da bi se čuo ispravan glas crkve, kako navode neki komentari. On je globalni glas siromašnih, potlačenih i marginalizovanih, onaj koji grli unakažene bolešću i pere noge zatvorenicima; onaj koji poziva na brigu o gladnima, siromašnima, kritikuje pohlepu kapitalizma, itd.

O njemu se najviše priča na Facebook-u, na Internetu uopšte; on je najmoćnija osoba na Twitter-u, a sada je dobio još jednu titulu više – osoba godine magazina Time. Jedan gay magazin ga je proglasio najbolje obučenim muškarcem godine, verovatno obradovani Papinim odgovorom (i ne baš jasnim stanovištem) na pitanje novinara o homoseksualcima – “Ko sam ja da sudim?” – izjava koja samo rečena u drugačijem, pragmatičnom tonu, dok je stav i dalje ostao isti!

Novinske stupce pune vesti koje prikazuju novog Papu kao običnog čoveka koji je veoma ponizan, krotak, narodan i “normalan” čovek: nosi sam svoj prtljag, vraća se u hotel u kojem je odseo za vreme Konklave da sam plati svoju sobu, grli dečicu koja mu slobodno trče u susret, mališani koji mu skidaju kapu dok ih drži u naručju, raduje se, smeje se, pravi šale, ostavlja zabavne telefonske poruke po manastirima časnim sestrama i monasima, onaj koji pokušava da dosegne mlade katolike – postmodernu generaciju “kafe katolike”, onaj koji priča jezikom mladih, i još mnogo toga.

Definitivno da ovog čoveka okružuje snažna, pozitivna aura blagosti i poniznosti, optimizma i razumevanja, što privlači mnoge. Pomalo me podseća na papu Jovana Pavla II koji je bio popularan i znao je da napravi neke neočekivane poteze, koji je sigurno bio prvi papa koji je počeo da menja Srednjevekovno lice Katoličke crkve.  Izdvojiću samo nekoliko komentara na saznanje da je papa Franja izabran za ličnost godine magazina Time koji su se pojavili na mnogim društvenim mrežama ili novinskim stupcima: “Ne morate da budete Jevrejin da biste voleli raženi hleb. I ne morate da budete katolik da biste cenili novog papu. On inspiriše ljude svih religija da brinu o drugima i da budu bolji ljudi.” “On osvetljava put mnogima od nas.” “Zašto je papa toliko sjajan? Zato što mi živimo u kulturi koja uveliko prihvata pohlepu i loše ponašanje kao normu.”  Na sve ovo, Vatikan je odgovorio: “Sveti otac ne traži da bude popularan ili da prima priznanja (!?), ali ako izbor za Ličnost godine pomaže u širenju poruke Jevanđelja – poruke Božje ljubavi prema svima – on će svakako biti srećan zbog toga.”

Imam veoma snažan utisak da je kardinal Bergoljo izabran na odgovorno mesto pape svih katolika, upravo da bi popravio veoma narušeni imidž Katoličke crkve poslednjih desetak godina, problem sa kojim njegov prethodnik, Benedikt XVI nije imao snage, a možda ni dovoljno harizme, da se suoči. Većini vas je poznato da nekoliko, veoma snažnih skandala potresa Katoličku crkvu – sve više prijavljenih slučajeva sveštenika koji su seksualno zlostavljali decu, zatim curenje određenih poverljivih vatikanskih dokumenata od strane ličnog batlera Pape Benedikta XVI o korupciji i zloupotrebi Vatikanske banke, ubistvo unutar zidova Vatikana koje Italijanska policija nije imala pravo da istražuje, itd. Previše skandala za ostarelog Racingera koji nije imao niti snage, a niti harizmu, da se suoči sa njima. Sve u svemu, dakle, pored sve svoje popularnosti papa Franja I mora da se suoči sa i te kakvim problemima.

Nadam se da naslućujete, barem delimično, odgovor na pitanje sa početka članka?  Postavite poniznog čoveka koji brine o ljudima sa margina društva, ali istovremeno odanog do groba crkvenoj doktrini, dogmama, načelima i vrednostima crkve, baš kao što je Franja, i evo pozitivnog rezultata. “Za samo nekoliko meseci, Franja je podigao isceljujuću misiju crkve – crkve kao sluge i utešitelja povređenih ljudi u često grubom svetu – iznad doktrinalnog pravilnika rada koji je njegovim prethodnicima bio veoma važan. Jovan Pavle II i Benedikt XVI su bili profesori teologije. Franja je bivši čistač, izbacivač u noćnom klubu, hemijski tehničar i učitelj književnosti.” – TIME, 23.dec. 2013. Sve ovo ga čini mnogo bližim običnim ljudima, nego njegove prethodnike.

Franja može da dovede crkvu u novu vrstu odnosa sa njenim kritičarima i disidentima – slažući se da se ne slažu u problemima koje ih dele dok zajednički sarađuju na hitnim stvarima koje šire milost i ljubav. On je kazao: “Raspravljajmo manje – uradimo više,” – ovo može da postane moto našeg vremena. Papina vizija crkve je pastorska – ne doktrinalna. To će učiniti, po njegovom mišljenju, da se energija Svete Stolice usmeri prema službi i prihvatanju siromašnih, duhovno slomljenih i usamljenih.

Od kako je Jovan Pavle II pomogao (i bio jedan od glavnih aktera) u rušenju komunističkog bloka, niko više ne potcenjuje papstvo. Ponizni jezuitski sveštenik iz Buenos Airesa, sa titulom kardinala, narodni čovek koga vole mase, stari, mladi i deca, samo je još jedan u nizu poglavara sistema “koji se protivi i podiže više svega što se zove Bog ili se poštuje, tako da će on sesti u crkvi Božjoj kao Bog pokazujući sebe da je Bog.” 2. Solunjanima 2:4. Glava ranjena na smrt iz proročanstva Otkrivenje 17. još uvek  nije isceljena – na tome se uveliko radi; na povraćaju stare sile i moći iz Srednjeg veka. Svaki pontif radi na tome; svi oko njega rade na tome; pa tako i Franja, bio toga svestan ili ne.

Propovednik Milenko Tanurdžić

 

 

VK
Facebook
LinkedIn
Telegram
Twitter
Pinterest
Pocket
Email
Reddit