Homoseksualnost: Priznanje i osuda

Prije par dana Savezni sud u San Francisku proglasio je neustavnom zabranu tzv. homoseksualnih brakova u Kaliforniji, donesenu nakon referenduma 2008. Sudija Vaughn Walker, inače i sam otvoreni homoseksualac, rekao je u presudi na 136 stranica da su protivnici zabrane “velikom količinom dokaza” pokazali da ona krši prava na ravnopravnu zaštitu zagarantovana američkim ustavom.

Zabrana koju su izglasali građani Kalifornije, a poznata kao Prijedlog 8 (Proposition 8), odnosno ustavni amandman kojim se zabranjuju tzv. istopolni brakovi, i dalje ostaje na snazi, barem privremeno dok se slučaj ne preda višem sudu, te homoseksualci bez obzira na presudu, makar zasada, neće do daljnjeg moći da stupaju u brak.

Guverner Kalifornije Arnold Schwarzenegger, koji lično podupire homoseksualne brakove, rekao je da odluka “potvrđuje punu zaštitu za koju vjerujem da svako zaslužuje”.

Presuda je velika prekretnica u javnoj debati koja je podijelila Amerikance. Pristaše prava homoseksualaca vide tu pravnu bitku kao borbu za jednaka prava svih, dok protivnici smatraju istopolne brakove prijetnjom tradicionalnoj instituciji porodice.

Šta društvo misli o homoseksualnosti

Otkad postoji čovječanstvo, ljudi znaju da djela koja se protive prirodnom zakonu sa moralnog stanovišta ne mogu biti prihvatljiva. Takva su djela bila oduvijek osuđivana od društva u cjelini, te su u većini zemalja bila i kažnjiva po zakonu.

Tako je, na primjer, u Sjedinjenim Državama još i danas najviša kazna za zoofiliju (seksualni odnos sa životinjom) zatvorska kazna doživotna. Nekrofilija (seksualni odnos sa leševima) i zoofilija oduvijek su se smatrale nemoralnima naprosto zato što se protive prirodnom zakonu, koji je i dalje usađen u srcu i mislima normalnih ljudi.

Prirodnom zakonu, ništa manje protivi se i homoseksualnost (fizička privlačnost ka osobi istog pola), te stoga spada u istu kategoriju sa nekrofilijom, zoofilijom, pedofilijom i drugim polnim izvitoperenim nastranostima. Mnogi ljudi i žene i bez vjerskog vaspitanja znaju da je homoseksualni čin neprirodan, pa stoga i nemoralan.

Ali ne misle svi tako. U kontroverznom intervjuu kojeg je dao za časopis „Parade“, britanski muzičar i homoseksualac Elton John, braneći svoju seksualnu orjentaciju, otišao je toliko daleko da je izjavio da je i sam Isus bio homoseksualac.

“Smatram da je Isus bio osjećajan, super inteligentan homoseksualac koji je razumio ljudske probleme. Dok je bio prikovan za krst oprostio je ljudima koji su ga na taj krst i stavili. Isus želi da i mi budemo puni ljubavi i praštanja. Nije mi jasno zašto su ljudi tako okrutni. Pokušajte da budete lezbejka na Bliskom Istoku – bolje bi bilo da se odmah ubijete”, izjavio je Elton John.

U istom se intervjuu osvrnuo i na svoje bivše seksualne partnere, te veze koje su bile protkane narkomanskim zavisnostima. “Gotovo svaka moja veza jednim se dijelom bazirala na drogama. To nikada ne može da uspije. Ali uvijek sam morao da budem sa nekim, bio on dobar ili loš, jer se inače ne bih osjećao ispunjeno. Za neke ljude gram kokaina traje cijeli mjesec, ali ne i za mene. Ja sam konzumirao koliko sam mogao, ali to nikada nije bilo dovoljno. Na kraju dana imao sam gadnu glavobolju i ništa drugo”, dodao je Elton.

Pjevač je priznao i da je dugo vremena sponzorisao svoje mlađe ljubavnike, no to nikada ne bi potrajalo dugo. “Uvijek sam birao mlađe od sebe. Želio sam da ih obaspem ljubavlju. Vodio bih ih po svijetu, pokušao edukovati. Jedan za drugim dobijali su Cartier satove, Versace odijela, možda i poneko sportsko auto. Nisu bili zaposleni, već su živjeli na mojoj grbači. To sam radio vrlo često. Nakon šest mjeseci umirali bi od dosade i mrzili me iz dna duše jer sam ih odvukao od njihovih uobičajenih života i oduzeo im samopoštovanje, iako mi to nikada nije bila namjera”, ispričao je John.

I kada se osvrnemo na izjavu homoseksualca, nametne nam se i pitanje: Pa zašto onda danas homoseksualnost i pored ovakvih neistina o samom Bogu sve više dobija podršku čak i od heteroseksualaca i pa nekih koji sebe nazivaju hrišćanima? I zašto sve više zemalja se trudi da legalizuje brak između homoseksualaca? Da li na koncu, možemo da očekujemo da će se logičnim redoslijedom, nakon institucionaliziranja homoseksualnog braka, otvariti vrata i čitavom “karnevalu novih brakova” – poligamnom, pedofilnom, incestuoznom i zoofilnom? Kuda ide ovaj svijet – Sodoma i Gomora?

Žalosno, ali treba reći da čak i mnogi „hrišćani“ (izuzimam Hristove sljedbenike) smatraju da homoseksualci imaju pravo na svoj stil života, jer to pravo tobože izvire iz demokratskog poretka slobodnog društva, u ovom slučaju američkog Ustava. Prema tome onda svako ima pravo da živi svoj život po svojoj volji, i društvo ne smije nikome da nameće svoje moralne norme. Ali pitanje je da li je i takav Ustav iznad naroda? Da li u svom nedostatku (ako ga ima) treba da stoji iznad moralnog zakona i onih kojima isti treba da služi? Oni koji razmišljaju „Gej je O.K.“, prema istom nazovi „demokratskom poretku slobodnog društva“ trebaju da budu spremni, da legalizuju i “brak” napr. između muškarca i koze! Vodeći se istim stavom, da svako ima pravo da živi prema svom izboru slobodne volje, zašto bi onda u ovom slučaju pravili iznimku?

Šta je zapravo homoseksualnost?

Najčešća odbrana homoseksualaca glasi: „Takav sam se rodio. Kao prvo, sama me je priroda takvog stvorila, pa je homoseksualnost normalna pojava, a prirodne pojave se ne mogu protiviti prirodnom zakonu. A kao drugo, budući da je homoseksualnost prirodna pojava, društvo treba homoseksualcima priznati sva prava kao i drugim građanima.“

Mnogima će ovaj argument zazvučati razborito, no već kratkom analizom otkrivamo da je isti subjektivne, a ne objektivne prirode, da se temelji na emocijama, a ne na nauci. Teško je zdravim razumom prihvatiti da se neko rodio kao homoseksualac, jer seksualni osjećaji počinju da se javljaju tek u pubertetu. Polna se privlačnost u velikoj mjeri oblikuje kognitivnim putem – to što neki oblik tijela, pokret, pozu, način odijevanja, miris i tako dalje, smatramo ili ne smatramo polno poticajnim, nije posljedica našeg samo biološkog sistema. Ipak, sve da i postoji genetska predispozicija za homoseksualnost, ona nipošto ne bi opravdala homoseksualni čin, baš kao što ni genetska sklonost alkoholizmu ne opravdava pijanstvo, ni predisponiranost pedofiliji zlostavljanju djece. Ako bi alkoholičar slijedio logiku homoseksualca i on bi mogao da kaže: Takav sam se rodio, priroda me takvog stvorila, pijanstvo je prirodna pojava, pa neka društvo prihvati moj stil života. Istu bi priču mogli pričati i oboljeli od pedofilije.

Homoseksualnost je bolest, baš kao što su to i alkoholizam i pedofilija. I kao prema svim bolesnicima, hrišćani i prema homoseksualcima trebaju se odnositi sa razumijevanjem, sa samilošću i strpljenjem. Homoseksualnost je bolest i može se izliječiti. Homoseksualci, kao i svi bližnji, zaslužuju našu ljubav, jer priznajmo ni mi nismo sasvim bezgrešni. Međutim sam homoseksualni čin treba uvijek da doživi osudu, jer je to gad i grijeh protiv Boga, prirode i ljudi.

Homoseksualnost i Biblija

Homoseksualno ponašanje nailazi na vrlo oštru osudu kako u Starom, tako i u Novom zavjetu. U knjizi Postanka (1. Moj. 19. poglavlje) Bog je zatro Sodom i Gomoru zbog homoseksualnosti, a to potvrđuje i 7. stih Judine poslanice. Levitski je zakonik u tom pogledu sasvim jasan: “S muškarcem ne lezi kao sa ženom; gadno je.“ i „Ko bi muškarca obležao kao ženu, učiniše gadnu stvar obojica; da se pogube; krv njihova na njih.” (Lev 18,22; 20,13). U Poslanici Rimljanima homoseksualno se opštenje naziva “sramnim strastima”, a apostol Pavle zapisao je “oni znaju Božiju pravdu – da oni koji tako šta čine zaslužuju smrt, pa ipak ne samo što to čine, nego odobravaju i drugima koji čine.” (Rim. 1,26-32). Dalje isti apostol upozorava da ljudi koji se odaju homoseksualnim strastima neće uživati Carstva Božjeg: „Ili zar ne znate da nepravedni neće naslijediti carstva Božijeg? Ne zavaravajte se: ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubočinci, ni mekušci, ni pederasti, ni kradljivci, ni gramžljivi, ni pijanice, ni opadači, ni razbojnici neće naslijediti carstva Božijeg.“ (1. Kor. 6,9-10 Čarnić). I pored jasne osude homoseksualnog čina, neki „hrišćani“, da opravdaju svoju nastranost, ipak pokušavaju na svoj način da tumače Bibliju. U nekim hrišćanskim denominacijama za pastore postavljaju zagovaratelje homoseksualnosti, a u Anglikanskoj je crkvi prije nekoliko godina bio postavljen za biskupa čovjek koji živi u homoseksualnom “braku” i javno zagovara takav način života.

Homoseksualni odnosi za Tvorca su primjer seksualnog grijeha koji izopačuje naš identitet seksualnih bića, isto kao što idolopoklonstvo izopačuje naš identitet stvorenih bića. Homoseksualno ponašanje je revoltirajuće, ne zbog toga što heteroseksualci misle tako – oni imaju svoju prljavštinu kojom se moraju baviti (Rim. 2,22) – već zbog toga što u okvirima polnosti sadrži revolt protiv Boga i Njegovog plana za čovječanstvo.

Teološki gledano, homoseksualne tendencije su jedna od poslijedica pada u grijeh ljudske rase, koji smo svi osjetili i koji uzrokuje brojne fizičke i mentalne poremećaje, uključujući mamljenje na grijeh, za koje pojedinac ne mora biti direktno odgovoran. Na primjer, svaka osoba u određenoj formi biva kušana u pogledu sebičnosti. Iako većina ljudi i žena nisu direktno odgovorni za sklonost ka sebičnosti, svi smo odgovorni za ono šta ćemo sa takvom tendencijom uraditi. Isto je i sa sklonošću prema homoseksualnosti, koja ne mora uvijek biti rezultat svjesno donesenih odluka, već je često posledica drugih spoljašnjih faktora.

Međutim, bez obzira da li neko polazi sa stanovišta da je homoseksualna orijentacija lična odluka, ili nesvjesno stečena navika zahvaljujući socijalnim ili psihološkim činiocima, stav ovog članka jeste da je svaka takva osoba odgovorna za homoseksualnu aktivnost koja se na osnovu Biblije smatra nemoralnim činom.

Stav Crkve

Hrišćanska Adventistička Crkva se protivi istopolnoj seksualnoj praksi. Adventisti smataju da Biblija stalno ističe model heteromonogamije kao jedini ispravni model i svaka seksualna veza izvan ovog okvira protivi se Božjem originalnom planu.

Ipak, kao hrišćani i kao crkva moramo napraviti razliku između tendencije i stila života. Ne možemo da tvrdimo da će sa promjenom života i prihvatanjem Božje volje osoba koja ima homoseksualne sklonosti izgubiti svaku takvu želju i da neće biti iskušenja na seksualnom planu, u odnosu na osobe istog pola. Kao što su heteroseksualne osobe u opasnosti da padnu u iskušenje da se bave požudnim mislima, tako i homoseksualne osobe, i pored prihvatanja Božje volje, mogu imati iskušenja i homoseksualne tendencije. Istovremeno, kao hrišćani vjerujemo da Bog može da promijeni ono što svijet ne može, i u životu homoseksualaca i u životu heteroseksualaca.

Osoba koja ima homoseksualne tendencije neće prije biti isključena iz carstva Božjeg od osobe koja pada u iskušenje da ispolji sebičnost, ljutnju, ili da ogovara. Svi se moramo oduprijeti iskušenju da reagujemo podležući griješnim impulsima. Kao što Pavle kaže: „I ovakovi bijaste neki, nego se opraste i posvetiste i opravdaste imenom Gospoda našega Isusa Hrista i Duhom Boga našega“ (1. Kor. 6,11).

Resursi: „Kršćanstvo – Moral i etika“ Ivan Poljaković, „B92 Internet izdanje“, Sveto Pismo Daničić-Karadžić/Emilijan Čarnić.


Nesiguran grad (San Francisko) – opasnosti homoseksualizma from cps video on Vimeo.

Posted in Vesti Tagged with: , , ,
3 comments on “Homoseksualnost: Priznanje i osuda
  1. Milenko says:

    Odličan članak koji je obuhvatio veoma široku lepezu argumenata i činjenica.

    Mada se lično ne bih složio da je homoseksualnost bolest, iz razloga što bismo je onda mogli opravdati, niti bih je mogao nazvati urođenom osobinom, tj. nečim s čime se osoba rađa, jer iza toga takođe sledi opravdanje… Mada izuzeci (bolest i sklonost) nisu isključivi, ali izuzetak ne potvrđuje pravilo…

    Smatram da je homoseksualnost lični, svesni izbor, baš kao i ostale seksualne perzverzije, počevši od pornografije, preko već nabrojanih: pedofilije, nekrofilije, zoofilije, itd.

    Ljudsko biće ima dva ispravna izbora po pitanju seksualnosti: ili ostati u celibatu (van braka) ili biti u monogamnom (dva bračna partnera) heteroseksualnom (suprotnih polova – muško i žensko) braku. Baš onako kako je Bog to namenio čoveku još u Raju.

    Žalosno je kada sveštena lica, pa i čitave crkve odobravaju nešto što Biblija veoma jasno osuđuje.

  2. Moderator says:

    Seksualnost je skup osjećaja, ponašanja, stavova, vrijednosti koji se dovode u vezu sa seksualnom željom i identitetom, to jest postojanjem svakog ljudskog bića. Kao integralni dio ljudskog razvoja kroz sve faze života, seksualnost uključuje fizičke, psihološke i društvene komponente. Kaže enciklopedija.

    Ipak, mnogi se ne slažu oko uzroka homoseksualnosti. Neki vjeruju da je homoseksualnost stvar izbora, urođenosti ili kombinacija izbora i urođenosti. Drugi vjeruju da je homoseksualnost bolest ili nastranost.

    Svakako Sveto Pismo homoseksualnost pa i biseksualnost jasno i bez imalo dvoumljenja navodi kao grijeh, to neprirodno stanje čovjeka ili žene.

    Slažem se pastore da je homoseksualnost i biseksualnost odabir koji čini osoba. Vjerujem da homoseksualci sasvim svjesno i svojevoljno biraju takav način života. Ali takođe lično smatram, da je isto takođe i kombinacija izbora sa nastranošću degradiranog čovječanstva, što je samim tim i vrsta oboljenja.

    Nisam ljekar, niti sam kvalifikovan da uspostavljam dijagnozu, no na osnovu zdravog razuma i iskustva homoseksualnost shvatam kao stanje degradiranog (čitaj oboljelog) duha.

    Svako veće odstupanje od uobičajenog emocionalnog, intelektualnog i socijalnog razvoja i ponašanja, privlači pažnju okoline. Takav oblik ponašanja, u koji spada i homoseksualnost, u širem društvu naziva se devijantnost.

    Očigledno je da Bog nije stvorio čovjeka s homoseksualnim željama. Samim stvaranjem muškarca, a zatim i žene to se pokazuje. Biblija nam kaže da osoba postaje homoseksualcem zbog grijeha (Rimljanima 1,24-27), a u krajnjoj liniji vlastitim izborom. Osoba može biti rođena s povećanom sklonošću prema homoseksualnosti kao što su neki ljudi rođeni sa većom tendencijom prema nasilju i drugim grijesima. Ali to ne opravdava osobu koja bira prepuštanje grešnim željama. Ako je osoba rođena sa većom sklonošću prema bijesu, daje li joj to pravo da se prepusti tim sklonostima? Naravno da ne! Isto važi i za homoseksualnost.

  3. Victor says:

    Čovek, od kad je pao u greh, navukao nasebe grešnu prirodu i nema duhovne i moralne snage da se suprostavi grešnoj prirodi koja ga vuče kao magnet da čini greh. “Jer svi sagrešiše i izgubiše slavu Božju.” Ne treba da mu nikakve napore da se trudi da čini greh jer mu spontano palom prirodom urođeno i zato voli greh koji se manifestira u telesnim omovanjem. Sve dok Bog u njega ne uzroči da mrzi greh i ljubi pravdu, neće moći da se odupre iskušenjima svih vrsta.

    Po ovoj tački čak i car David je pao koji je rečeno da je čovek po Božjem srcu. U 51 psalmu je njegova pokajnička molitva gde je zatražio da mu Bog stvori novo srce i da ne uzme duha svojega od njega. Telesne želje će uvek dosađivati i mnogima prouzokovaće da padaju, ali ako prevednik pada 7 puta, Gospod je kadar da ga podigne. Moramo razlikovati greh kojem zbog naše slabosti često odoljevamo i od voljnog, buntovničkog koji je činjen iz sebičnih pobuda.

    Kad pažljivo pročitamo 33 psalam moramo se ohrabriti. 13 “S neba gleda Gospod, vidi sve sinove ljudske; 14 S prestola, na kome sedi, pogleda na sve koji žive na zemlji. 15 On je stvorio sva srca njihova, On i zna sva dela njihova.”

    Kad će to biti, verovatno onda kada će sve novo stvoriti. Apostol Pavle kaže da ne ožalošćavamo Duha Svetoga kojim smo zapečaćeni za dan izbavljenja. Kad će biti taj dan izbavljenja? Naravno da kad bude Hristos ponovo došao i kad ovo raspadljivo bude obučeno u neraspadljivo, a do onda čekamo na Božju milost.

    Psalam 33: 18 “Gle, oko je Gospodnje na onima koji Ga se boje, i na onima koji čekaju milost Njegovu. 19 On će dušu njihovu izbaviti od smrti, i prehraniti ih u gladne godine. 20 Duša se naša uzda u Gospoda; On je pomoć naša i štit naš. 21 O Njemu se veseli srce naše; jer se u sveto ime Njegovo uzdamo. 22 Da bude milost Tvoja, Gospode, na nama, kao što se uzdamo u Tebe.” 1 Jovan. 1: 9 “Ako priznajemo grehe svoje, veran je i pravedan da nam oprosti grehe naše, i očisti nas od svake nepravde.”

    Bez Hristove krvi neće niko biti očišćen of greha. Nema greha koji neće biti oprošten osim huljnja na Duha Svetoga, kojim smo zapečaćeni za dan izbavaljenja.

    Prepotopni svet je hulio na Duha Svetoga. “A Gospod reče: Neće se duh moj do veka preti s ljudima, jer su telo; neka im još sto dvadeset godina.” 1 Mojsijeva 6: 3.

    Homoseksualnost ili heteroseksualnost, ako je van Božanskih parametara moralnih standarda, je za osudu.

    Ti koji pokušavaju da opravdavaju svoje sklonosti i uteše svoju savest će uvek uzeti primer iz Bibljije da opravdavaju svoje prohteve i greh, pa zato kažu da je i sam Hristos bio homoseksualac. Oni ne pozavaju Hristovu misiju i zašto je došao na ovoj zemlji, jer ne poznaju svoju grešnu palu prirodu koju je Hristos na sebe uzeo da bi je razapeo na krstu, jer mi nismo u stanju da to sami učinimo.

    Rimljanima 8: 1 “Nikakva, dakle, sad nema osuđenja onima koji su u Hristu Isusu i ne hode po telu nego po Duhu. 2 Jer zakon Duha koji oživljava u Hristu Isusu, oprostio me je od zakona grehovnog i smrti. 3 Jer što zakonu beše nemoguće, jer beše oslabljen telom, posla Bog sina svog u obličju tela grehovnog, i za greh osudi greh u telu, 4 Da se pravda zakona ispuni u nama koji ne živimo po telu nego po duhu; 5 Jer koji su po telu telesno misle, a koji su po duhu duhovno misle. 6 Jer telesno mudrovanje smrt je, a duhovno mudrovanje život je i mir. 7 Jer telesno mudrovanje neprijateljstvo je Bogu, jer se ne pokorava zakonu Božijem niti može. 8 A koji su u telu ne mogu Bogu ugoditi. 9 A vi niste u telu nego u duhu; jer Duh Božji u vama živi. A ako ko nema Duh Hristov, on nije Njegov.”

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*

*