Homoseksualnost i Crkva

Čitajući današnju elektronsku štampu, naišao sam na članak Internet portala „24sata“ koji prenosi vijest pod naslovom: „Amsterdamski homoseksualci sanjaju o ružičastom Božiću“. Kako je u hrišćanskom svijetu vrijeme proslave praznika rođenja Hristovog i ovaj elektronski medij se osvrnuo na jedan nesvakidašnji podatak o homoseksualcima i njihovom pogledu na Božić. Vijest prenosimo u cjelosti:

„Homoseksualna udruženja u Amsterdamu planiraju u četvrtak da održe festival pod nazivom Ružičasti Božić, na kojem će na svoj način proslaviti jedan od najvećih hrišćanskih praznika.

BOŽIĆ Desetodnevni festival organizuje holandsko udruženje ProGay, a on uključuje Božićni sajam 21. decembra, jaslice s dva Josifa i dve Marije kao i misu za homoseksualce na Božić.
– Čar Božića nije samo u veri, već i u ljubavi i porodici, a da ne spominjemo šoping. Dvojica muškaraca ili dve žene danas mogu da osnuju porodicu, čak i sa decom – rekao je predsednik ProGaya Frank van Dalen.

Homoseksualni brakovi legalizovani su u Holandiji još 2001. godine, a pravila oko usvajanja deteta jednaka su za homoseksualne i heteroseksualne parove. Cilj festivala Ružičasti Božić je reklamiranje Amsterdama kao prestonice homoseksualaca.“

Ova vijest, iako meni još jedna u nizu krajnosti, nije izazvala ogroman šok. Iz prostog razloga što sam se živeći u tzv. zapadnom svijetu, izgleda „navikao“ na prizore nemorala, te poput Lota primakao svoj šator bliže gradu. Ipak, ne ostajem ravnodušan, te ovakav podatak svakako izaziva nemir mojoj duši.

Hrišćanska se Crkva godinama smatrala više ili manje imunom na mnoge probleme koji su se pojavljivali “u svijetu”, a među njima je svakako i homoseksualnost, koja je važila za grijeh koji se među hrišćanima čak i ne spominje. Međutim, homoseksualnost više nije nešto što je “tamo napolju”; ona se nalazi na pragu većine hrišćanskih Crkava i izaziva hrišćanski stav o tom pitanju i prisiljava hrišćane da ponovno razmotre svoje istorijsko-teološko razumjevanje homoseksualnosti.

Homoseksualci dolaze u hrišćanske crkve ne samo po praštanje i milost, već i da joj kažu:

“Homoseksualnost nije grijeh; ona je za mene prirodna. Bog me je stvorio takvog/takvu. On prihvata mene i moju homoseksualnost. Zbog toga je došlo vrijeme da me Crkva prihvati onakvog/onakvu, kakav/kakva jesam i pridruži mi se u proglašavanju homoseksualnosti kao dobre.”

Dok se takvim stavom želi opravdati grijeh i homoseksualni način života, u Crkvi se, naravno, pojavljuju pitanja o izvoru homoseksualnosti, njezinoj istorijskoj pozadini i uzrocima.

Cilj ovog članka je da naglasi pitanje homoseksualnih odnosa sa biblijske perspektive, odnosno – zbog prostorne ograničenosti – s perspektive teksta o (Rim.1,26.27) “Zato ih predade Bog sramnim strastima; jer ženske njihove pretvoriše prirodne odnose u protivprirodne, a tako isto i muškarci, napustivši prirodne odnose sa ženskim rodom, raspališe se pohotom jedan na drugoga, čineći muškarci s muškarcima stvari sramotne, i primajući na sebe same platu dostojnu svog zastranjivanja.” (Bakotić). Cilj apostola Pavla kao autora u prvim trima poglavljima Poslanice jeste istaknuti univerzalnu prirodu grijeha i pokazati da je cijelo čovječanstvo krivo pred Bogom. A u prikazivanju toga koliko je daleko palo čovječanstvo od Božjeg ideala, odnosno originalnog stanja, on počinje s onim područjem ljudskog života, koje je palo u moralnom pogledu na najniže grane – s golemom masom tadašnjega paganstva.

Prirodno nasuprot protivprirodnom

Dva ključna izraza u ovim stihovima jesu “prirodno” (kata physin) i “protivprirodno” (para physin). Osnovno je pitanje zašto apostol zaključuje da su homoseksualni odnosi “protivprirodni”. Pavlov  i moj Bog nije dio prirode, vec transcendentni Stvoritelj koji je stvorio prirodu i čovjeka savršenim. Međutim, važno je naglasiti da je dolazak grijeha na ovaj svijet, to savršenstvo kasnije pokvario. Zbog toga priroda kakva je sada ne može biti odlučujuće mjerilo za čovjeka, a svako pozivanje na nju kao odlučujuću za ono što bi ljudi trebali biti u najboljem je slučaju relativno i štetno. Unutar pale prirode mogu se formirati samo relativne razlike između prirodnog i neprirodnog. Jedino Božja izvorna namjera za čovjeka koja je otkrivena u Bibliji može se smatrati odlučujućom.

Riječima „prirodno“ i „protivprirodno“ Pavle definitivno ukazuje na „u skladu sa Stvoriteljevom namjerom“, odnosno „protiv Stvoriteljeve namjere“, a nasuprot ljudske seksualnosti koja je u Bibliji jasno predočena kao heteroseksualni odnos (1.Moj. 1,27.28): “I stvori Bog čovjeka po obličju svojemu, po obličju Božijemu stvori ga; muško i žensko stvori ih. I blagoslovi ih Bog, i reče im Bog: rađajte se i množite se, i napunite zemlju, i vladajte njom, i budite gospodari od riba morskih i od ptica nebeskih i od svega zvjerinja što se miče po zemlji.“

Homoseksualni odnosi za Tvorca su primjer seksualnog grijeha koji izopačuje naš identitet seksualnih bića, isto kao što idolopoklonstvo izopačuje naš identitet stvorenih bića. Homoseksualno ponašanje je revoltirajuće, ne zbog toga što heteroseksualci misle tako – oni imaju svoju prljavštinu kojom se moraju baviti (Rim. 2,22) – već zbog toga što u okvirima polnosti sadrži revolt protiv Boga i Njegovog plana za čovječanstvo.

Teološki gledano, homoseksualne tendencije su jedna od poslijedica pada u grijeh ljudske rase, koji smo svi osjetili i koji uzrokuje brojne fizičke i mentalne poremećaje, uključujući mamljenje na grijeh, za koje pojedinac ne mora biti direktno odgovoran. Na primjer, svaka osoba u određenoj formi biva kušana u pogledu sebičnosti. Iako većina ljudi i žena nisu direktno odgovorni za sklonost ka sebičnosti, svi smo odgovorni za ono šta ćemo sa takvom tendencijom uraditi. Isto je i sa sklonošću prema homoseksualnosti, koja ne mora uvijek biti rezultat svjesno donesenih odluka, već je često posledica drugih spoljašnjih faktora.

Međutim, bez obzira da li neko polazi sa stanovišta da je homoseksualna orijentacija lična odluka, ili nesvjesno stečena navika zahvaljujući socijalnim ili psihološkim činiocima, stav ovog članka jeste da je svaka takva osoba odgovorna za homoseksualnu aktivnost koja se na osnovu Biblije smatra nemoralnim činom.

Stav Crkve

Hrišćanska Adventistička Crkva se protivi istopolnoj seksualnoj praksi. Adventisti smataju da Biblija stalno ističe model heteromonogamije kao jedini ispravni model i svaka seksualna veza izvan ovog okvira protivi se Božjem originalnom planu.

Ipak, kao hrišćani i kao crkva moramo napraviti razliku između tendencije i stila života. Ne možemo da tvrdimo da će sa promjenom života i prihvatanjem Božje volje osoba koja ima homoseksualne sklonosti izgubiti svaku takvu želju i da neće biti iskušenja na seksualnom planu, u odnosu na osobe istog pola. Kao što su heteroseksualne osobe u opasnosti da padnu u iskušenje da se bave požudnim mislima, tako i homoseksualne osobe, i pored prihvatanja Božje volje, mogu imati iskušenja i homoseksualne tendencije. Istovremeno, kao hrišćani vjerujemo da Bog može da promijeni ono što svijet ne može, i u životu homoseksualaca i u životu heteroseksualaca.

Osoba koja ima homoseksualne tendencije neće prije biti isključena iz carstva Božjeg od osobe koja pada u iskušenje da ispolji sebičnost, ljutnju, ili da ogovara. Svi se moramo oduprijeti iskušenju da reagujemo podležući griješnim impulsima. Kao što Pavle kaže: „I ovakovi bijaste neki, nego se opraste i posvetiste i opravdaste imenom Gospoda našega Isusa Hrista i Duhom Boga našega“ (1 Kor. 6,11).

Posted in Vesti Tagged with: , , , , , , , , , , , , , , , , ,
3 comments on “Homoseksualnost i Crkva
  1. Milenko says:

    Pokušaj opravdavanja homoseksualnosti je kao da pokušavamo da opravdamo krađu, laž, ubistvo, i sl. Možda će neko kazati kako Bog ni u jednoj od svojih 10 zapovesti nije direktno spomenuo homoseksualnost. Međutim, sedma zapovest “Ne čini preljube”, ne odnosi se samo na bračno neverstvo jednog od supružnika, nego na sve oblike nemoralnog seksualnog ponašanja, bez obzira da li je to predbračni seks, pedofilija, sodomija, homoseksualnost, ili neki drugi oblik seksualne nastranosti.

    Bog je jasno prilikom stvaranja ustanovio bračnu instituciju između muškarca i žene, i to je nešto što je ljudski rod poneo sa sobom iz Edemskog vrta. Na žalost, mnoge stvari su se izvitoperile pod uticajem greha.

    U potpunosti se slažem sa autorom članka da je homoseksualnost greh kao i svaki drugi greh koji ne možemo da opravdamo, jer greh se ne može opravdati. To što je neko gladan ne opravdava krađu, ili neki drugi oblik greha.

    Svi mi, kao grešni ljudi imamo tendeciju ka činjenju greha, u bilo kom obliku. Imamo svoja iskušenja i slabosti, ali Božjom milošću i blagodaću borimo se protiv takvih sklonosti i napasti. Jer Bog, “…da što obeća kadar je i učiniti” (Rim. 4:21), kaže Sveto pismo.

    Uveren sam da Bog može pomoći svakome ko ne želi da greši, i ko zatraži od Njega pomoć. Ali pre toga osoba mora da shvati da ako nešto čini, a nije u skladu sa Svetim pismom, tj. Božjom otkrivenom voljom za njegov život, da je to greh, a ne da pokušava to da opravda. Pa bez obzira bilo to licemerje, laž, krađa ili izvitopereno seksualno ponašanje.

  2. BOSKO says:

    Dodao bih samo jos nekoliko konstatacija.

    1. Pitanje homoseksualaca nije, niti bi bio toliko problem da se ne podrzava i ne favorizuje od strane vlasti – da li zbog politickog uspjeha ili licne pozude podedinih politicara.

    2. Nije da homoseksualci, a ni ostali ljudi neznaju sta je normalno a sta ne, nego se to svjesno i namjerno radi da bi se Bogu prkosilo. U Bibliji jasno kaze da nas i sama priroda uci sta je za sta, cak i zivotinje znaju gdje sta ide, a navodno razumna bica to ne znaju. Sve se zna, samo se to radi da se Bog izazove.

    3. Pred svaku ljudsku katastrofu bio je veliki broj homoseksualnosti i njihove destrukcije. Sto je jedan od znakova skorog Isusovog dolaska.

    4. Pokazalo se kroz svestenstvo nekih crkava, a da nepricamo o onim iz svijeta, da su homoseksualci siledzije, a ne samo fini ljudi. To i biblija potvrduje iz izvjestaja o Lotu.

  3. Zoran Kecman says:

    Dokazano je da svaka 2000 osoba sa radja sa ravnopravnim karakteristikama oba spola, dakle danas na svijetu zivi 3 miliona osoba koje nisu niti musko niti zensko, to su tzv. intersexualne osobe ili hermafroditi. Da li je grijeh biti hermefrodit i imati partnera i dijete kao hermafrodit…

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*

*