Dar života na krstu smrti

Na putu ka GolgotiIsus je ušao u Getsimanski vrt sa svoja tri najbliža učenika i rekao im da se mole i straže da ne padnu u iskušenje. Tri puta se molio svome Ocu da Ga oslobodi od bolnog užasa smrti na krstu. Ipak, potčinjenost Očevoj volji bila je vrhovno načelo koje ga je vodilo na Njegovom putu prema Golgoti.

Dok se Isus molio za snagu kojom može spasiti izgubljenog, grešnog čovjeka, protiv Njega je, u vrtlogu izdaje i mržnje, kovana zavjera. Dok je sotona koristio svu svoju vještinu da obeshrabri Isusa, Juda je stao na čelo vjerske bande organizirane radi Isusovog hapšenja.

Isusovo srce probadao je natprirodno duboka bol tako da je On počeo prolijevati svoju krv za grijehe ljudi, mnogo prije nego su se na Golgoti klinovi zarili u Njegovo meso. On je ispijao žuč naše krivice i srama da bi nam mogao dati nektar svoje bezazlenosti i milosti. On je za nas ispio čašu gnjeva da bi nam umjesto nje ponudio čašu pomirenja sa Bogom. To što je zamijenio ulogu sa čovjekom i postao grijehom nas radi, učinilo je Njegove patnje u Getsemaniji zaista nepodnošljivim (2. Korinćanima 5,21; Isaija 53,10). Učinio je sve to da bismo postali pravda Božja u Njemu. To saznanje Mu je pomoglo da plati visoku cijenu za naše spasenje. Patnje koje je Isus podnosio umjesto nas ostaju nedokučiva zagonetka ukoliko ne shvatimo svu strahotu grijeha i Božji opravdani gnjev protiv zla.Bog je poslao jednog anđela da osnaži Isusa da bi mogao ponijeti naše grijehe. Sve to činio je iz ljubavi prema nama, ljubavi koja neće ugroziti sveta načela niti će ukinuti pravdu. Ta neizmjerna ljubav izliva se kao obilni potok milosti radi našeg iskupljenja. Ta ljubav neće dozvoliti da se izgubimo, osim ako je prezrivo ne odbijemo zato što nam je omilio grijeh i što zlatnu priliku zanemarujemo odbacivanjem Božje ponude…

Najbolje ćemo razumjeti i cijeniti izvještaj o raspeću, zapravo cijeli izvještaj o nedelji stradanja, ukoliko ga budemo čitali u sinoptičkom obliku, prema riječima Mateja, Marka, Luke i Jovana. Proučavajući to četverostruko viđenje događaja iz raznih uglova, možemo da dobijemo svaku nijansu saznanja koje je Sveti Duh našao za shodno da utisne u naše misli i sjećanje pisaca Jevanđelja.

Hristovo raspeće ne možemo samo svesti na mučeništvo ili nečuveno odstupanje od pravde. Biblijsko proročanstvo živo predskazuje sve najvažnije pojedinosti tog kobnog događaja, isključujući na taj način svaku slučajnost. Duhovna dinamika i natprirodni događaji koji su pratili raspeće, takođe ukazuju na njegovu nenadmašnu vrijednost. Patnje koje je Hristos podnio na Golgoti predstavljaju sredstvo kojim se za nas otvaraju vrata vječnog života samo ako prihvatimo Njegovu žrtvu prinesenu nas radi. Isus je dragovoljno, iz ljubavi podnio krst; Njegovo mučenje nije bilo neizbježno, niti mu je iznenada i silom nametnuto (Jovan 10,17.18).

Isus je na krstu ispio čašu koja je sadržavala kolektivnu krivicu i osude ovog svijeta, od samog početka ljudske pobune do njenog sumornog završetka. To nije bio samo reprezentativni ili djelimični uzorak tuge. Isus je umro u stanju stvarne napuštenosti od svoga Oca. Bez ikakvog ublažavanja, iskusio je puninu bola usamljenosti koja nastaje prilikom druge smrti koja očekuje svakog nepokajanog grešnika. Na način koji prevazilazi moć našeg shvatanja, Onaj koji nije znao za grijeh istinski je postao grijeh nas radi, da bismo mi mogli postati pravda Božja u Njemu. On koji je bio obavijen najgušćom tamom radi našeg izbavljenja, odagnao je guste oblake naših prestupa. Prezreti tu Žrtvu znači ne prihvatiti promjenu i vječno ostati lišen njenih blagoslova…

Getsemanija dokazuje da Hrist nije umro iz želje da iskusi bol i napuštenost, ili zbog nekog teatralnog poriva da pokaže herojsku velikodušnost, već iz ljubavi prema svijetu uništenim grijehom, koji On nije mogao da prepusti inače beznadežnoj sudbini. Isus se molio svome Ocu. To što ga je Otac osnažio da podnese neizrecivu bol, predstavljalo je nesumnjiv dokaz da beskrajna ljubav i mudrost nije mogla da pronađe neki drugi put osim puta preko krsta. Mi nikada ne bismo okusili čašu spasenja da Isus, sam i bez ičije podrške, nije ispio čašu osude na Golgoti.

Isusove riječi “Svrši se”, označile su ne samo kraj Njegovog ljudskog života, nego i ostvarenje Njegove žrtve i dobijanja potvrde o njenoj uspješnosti. Potpunost Njegovog dara ništa nije moglo narušiti. Ono o čemu su proroci dugo prorokovali, sada je postalo istorijska činjenica. Njegov glavni zadatak, i zadatak cijelog Neba, i dalje će biti primjena spasonosnih zasluga Njegove žrtve sve do kraja vremena milosti.

“I povikavši Isus glasno reče: Oče! U ruke Tvoje predajem duh svoj. I rekavši ovo izdahnu.” (Luka 23:46), izgovorio je Onaj koji je svojom riječju sve stvorio, i one odjekuju vasionskim prostranstvima, garantujući zauvijek postojanost njegovog moralnog poretka i radosnog sklada njegove zajednice…

Isusova smrt na krstu, vrhunski je izraz Božje ljubavi, vrhunski dar Njegove blagodati pomirenja i vrhunska izjava da je Njegova beskompromisna pravednost, dala najveću žrtvu da bi grešnicima mogla da pruži punu mogućnost spasenja i ponovnog sticanja Božje naklonosti. Posredstvom Hristove krvi prolivene na Golgoti možemo da primimo svaki blagoslov i danas i u budućnosti.

Posted in Duhovnost

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*

*