Adventisti Čikago

Dan očeva

Dobro je biti muškarac. Ženski deo populacije će se pitati zašto? Evo odgovora:

1. Telefonski razgovori se završavaju u 30 sekundi.
2. Za petodnevni odmor dovoljan vam je mali kofer.
3. Kada prebacujete TV kanale, ne morate da stanete na svakom gde neko plače.
4. Momci u hokejaškim maskama vas ne napadaju, osim ako ne igrate hokej.
5. Majkl Bolton ne živi u vašem svemiru.
6. Automehaničar vam govori istinu.
7. Možete se diviti Klint Istvudu bez izgladnjivanja samog sebe da biste ličili na njega.
8. Jedan novčanik, jedan par cipela, jedna boja, sve sezone.
9. Seda kosa i bore samo dodaju muževnost vašim godinama.
10. Ako se drugi momak pojavi na zabavi u istoj odeći, velika je mogućnost da postanete doživotni prijatelji.
11. Možete da skoknete da vidite svog prijatelja bez da mu donesete mali poklon.
12. Možete da uredite svoje nokte i džepnim nožićem.
13. Možete da budete OTAC.

Svake treće nedelje u mesecu junu, u Americi se slavi „Dan očeva“. Naravno postoji i „Dan majki“ koji se obeležava mesec dana ranije. Za „Dan očeva“ nikada se ne potroši toliko novca kao za „Dan majki“, niti se obavi toliko telefonskih poziva. Zašto je to tako?

Pokušajte da zaboravite „Dan majki“ pa ćete sve do „Dana očeva“ spavati u kućici za pse. Koliko vas je videlo reklame gde se očevi prikazuju kao zaostali u inteligenciji.  Otac se prikazuje kao porodični idiot kojeg ne smete ostaviti samog sa decom, koji nema pojma kako da uključi veš-mašinu ili da očisti toalet bez posebnih uputstava majke.

Izgleda da američko društvo posmatra očeve kao potrošni deo porodice: ništa više nego donator sperme i lenjivac na kauču. U sudnicama, razvedenim očevima, teško se dodeljuju deca na brigu, ili im se ne dozvoljava da budu značajan deo života svoje dece, a još manje da budu duhovne vođe svog domaćinstva.

Tužno, ali većina muškaraca danas takođe odbija da vidi svoju neophodnu i važnu ulogu očeva. Kao rezultat, njihova deca odrastaju u neuravnotežene i nefunkcionalne domaćine. Činjenica je da 40% dece u Americi odlazi u krevet svake večeri bez svog biološkog oca. Poražavajući podatak.

Uloga očeva bi trebalo da bude vraćena na onaj nivo važnosti koji im je Bog dodelio!  U stvari, činjenica je da se američko društvo nalazi na veoma niskoj razini morala i duhovnosti baš zbog uništene uloge oca u porodici i društvu. A kada imamo lošu predstavu i sliku o ocu, kakvu ćemo sliku imati o Ocu Nebeskom?

Verovatno đavo zato ima plan da uništi porodicu, a posebno ulogu oca u njoj, jer deca kroz figuru oca i njegov primer, stiču predstave o Bogu. Bog se u Bibliji predstavlja kao Otac. Otac koji se brine, koji je ljubav, koji štiti, koji disciplinuje i koji daje svoj život za svoju decu.

Pavle je pisao Timotiju:„Đakoni da bivaju jednih žena muževi, koji dobro upravljaju decom i svojim domovima.“ 1.Tim. 3:12. Otac bi trebalo da bude glava svog domaćinstva, da pravilno upravlja svojom decom i domom, onako kako priliči. Očevi su zaduženi odgovornošću koja će se brinuti o najboljim interesima njegove porodice: materijalno, duhovno i društveno.

Kada muškarac postane otac, ne postoji ništa poput priručnika ili pravilnika kako upravljati samim sobom. Niko vam ne kaže kako da upravljate svojim domom. To je nešto što muškarac pokupi od nekoliko važnih izvora: prvi je iz načina kako je vaš vlastiti otac tretirao vas dok ste odrastali i kakav ste imali odnos sa njim. Drugo, iz onoga šta je on naučio iz svog odnosa sa Bogom i kroz Reč Božju.

I danas pamtim reči koje mi je otac izgovorio pre tridesetak godina: „Sinko, nikada nemoj da dozvoliš da tvoja porodica bude gladna, da im bude zima, i da se osećaju nevoljenima. Uvek spremi dovoljno hrane, ogreva, a iznad svega, uvek imaj puno ljubavi.“ Odrastao sam na selu, a moj otac je svoje reči potvrđivao primerom. Nismo imali nikada previše, ali uvek dovoljno. Dovoljno hrane, dovoljno ogreva, i mnogo, mnogo ljubavi od njega i majke.

Moj otac nije idealan čovek, ima dosta svojih mana, ali me je naučio nekim principima koje danas praktikujem u mom domu. Naučio me je da žena ne bi trebalo da radi ono što bi trebalo muškarac, ali da bi muškarac trebalo i da može, i da to nije sramota, da uradi ženske poslove: da opere veš, sudove, da skuva ručak, da pomogne oko dece. Ali iznad svega, da ih voli nesebično.

Najidealnija slika oca koju pronalazimo u Bibliji je otac Izgubljenog sina. Znate svi priču iz Luke 15:11-32. I taj otac predstavlja Boga, našeg Nebeskog Oca. Na žalost u Bibliji postoji i dosta negativnih primera, začuđujuće, ali često od onih ljudi koji su bili velikani vere i poniznosti: Isak, Jakov, David, itd.

Voleo bih da se ukratko podsetimo Davidove porodice. Brojna porodica. Dosta žena, još više inoča, i sa svakom je imao decu, i svi su živeli sa njim na dvoru. Međutim, jedan od njegovih sinova, Avesalom, pobunio se protiv njega i podigao narod i vojsku. Većina je pristala uz Avesaloma. I sada su bili u pohodu na carev dvor u nameri da ga skinu sa prestola, a možda i pogube.

I dok je zabrinut stajao na jednoj od svojih kula, posmatrajući oblak prašine u daljini koju je dizala vojska koju je predvodio njegov sin, ceo dvor se spremao za brzu evakuaciju, vojska za odbranu, David kaže svojim generalima: „…Čuvajte mi dete Avesaloma!“ 2. Sam. 18:5. Ovo nije krik ratnika, nego krik očajnog oca.

Car je znao da će ova borba biti nemilosrdna. Boriće se brat protiv brata, otac protiv sina. On brine za svoga sina koji je ustao protiv njega. I svi su čuli njegovu naredbu.  Opterećeni onim što treba da se dogodi, oni treba da brinu i o Avesalomu, izdajniku!  Šta se dogodilo Avesalomu, ocu mira – kako glasi njegovo ime – da je postao izdajnik i pobunjenik? To bi David trebalo najbolje da zna.

Avesalom je bio Davidov treći sin i imao je prelepu sestru,Tamaru. David je imao žene različitih kulturnih i religioznih pozadina, decu su vaspitavale prema sopstvenim uverenjima, i nije ni čudo kada je Amnon, Tamarin polubrat, iskoristio momenat i na prevaru je odveo u postelju, tj. silovao ju je. Mogao je, po Mojsijevom zakonu, da je oženi, ali nije. David, na žalost nije reagovao, niti je kaznio krivca. David koji je štitio sirotu i udovicu, ne kažnjava učinjeno zlo, čuđenje u domu, i otvoren put za mržnju i gorčinu. I to je u Avesalomu izazvalo ogroman bes da je ubio Amnona.

Postoji nešto što deca prepoznaju kod roditelja veoma rano – doslednost. Doslednost roditelja u nečemu stvara autoritet kod dece. Roditelji bi trebalo da razmisle o svojim postupcima i odlukama u životu, jer deca najviše uče kroz primer. Davidom je upravljala požuda, koja ga je odvela u preljubu, skrivanje i konačno ubistvo. I sve to se sada ponavljalo u njegovoj vlastitoj porodici. Kriza za krizom… Koliko kriza je sakriveno u vašim porodicama? Koliko ste puta svojim odlukama i postupcima zbunili svoju decu? Koliko ožiljaka će ostati?

Avesalom je prognan i u izgnanstvu je proveo tri godine, imao je pravo da se vrati u Jerusalim, ali su vrata Davidovog doma ostala zatvorena. Odbio je da se sretne sa njim, sa svojim sinom. Tri godine je prošlo, otac i sin se nisu sreli, još dve godine Avesalom je u izgnanstvu, sin je želeo da zagrli oca, da se sretne sa njim, ali otac nije ništa učinio po tom pitanju.

Bes, razočarenje, mržnja. Avesalom želi ponovo da bude deo porodice. On želi da pripada, da se pomiri sa ocem. Kako to da David nije prepoznao potrebu svog sina?  Potrebu da se sretne sa njim, da mu iskaže žalost zbog učinjenog, da ponovo živi u skladu sa svojom porodicom, da se pomiri sa svojim ocem. Avesalom zato želi da skrene pažnju na sebe, on čini ono što ga karakteriše kao huligana onog vremena.  Zapalio je njivu zrelog ječma carevog prvog generala Joava.

I danas moderni Avesalomi deluju vrlo slično. Mladi ponekad izigravaju razne provokacije da bi roditelji čuli njihov glas, pa čak i vapaje. Ali roditelji često veoma prekasno čuju ono što njihova deca žele da im poruče. I car David je prekasno čuo vapaj svog sina. Posle pet godina odvojenosti od oca, Avesalomovo srce je otvrdnulo. Buntovnik je uveren da ne vredi mnogo u očima svog oca. Svi su, osim oca, primetili da je lep, inteligentan, popularan, ali otac ga ne primećuje. Iz revolta, Avesalom organizuje puč.

I David mora da napusti Jerusalim. Bio je skrhan i pritisnut krivicom o propuštenim prilikama da razgovara sa svojim sinom. Dao bi sve za trenutak razgovora sa njim, ali sada je kasno. I zato David izdaje naredbu koja je vapaj oca, a ne ratnika: „Čuvajte mi dete, Avesaloma!“

Roditelji, a posebno očevi, ako želite uravnoteženu i zdravu decu, morate odvojiti vreme za njih, u periodu kad odrastaju i kad vas trebaju i žele. U razvijenim zemljama jedan od najvećih razloga za samoubistvo mladih između 15 i 25 godina je nedostatak dijaloga.

Bitka je završena, i car sa zebnjom očekuje vesti. Stiže glasnik, ali David ne pita za ishod bitke, on pita za svoje dete, za Avesaloma. I kada je saznao da je ubijen, David počinje da tuguje, kricima: „Sine moj, Avesalome! Sine moj, sine moj Avesalome!  Kamo da sam ja umro mesto tebe! Avesalome sine moj, sine moj!“ 1.Sam. 18:33.

U Efescima 6:1-4, Pavle piše deci da poštuju roditelje, i očevima  „ne razdražujte dece svoje…“. Lošim ophođenjem prema njima, nerazumevanjem, prestrogim disciplinovanjem, nerazumnim i neuravnoteženim očekivanjima, kao i zloupotrebom autoriteta, roditelji izazivaju u deci ogorčenje, bes i razočarenje. I na kraju, Pavle poziva roditelje da budu strpljivi i da svoju decu vaspitavaju u strahu Božjem u kome su i sami utvrđeni.

Očevi, posvetite vreme svojoj deci. Ona uče od vas najvažnije lekcije za život. Učite ih da budu pošteni, savesni, dosledni, disciplinovani, nepotkupljivi, verni, ljubazni, saosećajni, strpljivi, da praštaju, da vole, …ali pre svega toga, vi morate biti takvi. I vaša deca će sutra biti LJUDI!

VK
Facebook
LinkedIn
Telegram
Twitter
Pinterest
Pocket
Email
Reddit