Iskustvo stečeno u danu odmora
Friday, August 19th, 2011
Kada sunce zađe i dan odmora osjenči moj dom, kada sa porodicom oko sebe kleknem na molitvu tada ono što doživljavam može da postane snažno duhovno iskustvo. Dok klečimo na molitvi, a sjenke dana odmora se produbljuju oko zidova mog doma, prirodno je da pomislim na prvi dan odmora, onaj koji je sam Bog proslavio poslije stvaranja.“I svrši Bog do sedmoga dana djela svoja, koja učini, i počinu u sedmi dan od svih djela svojih koja učini” (1.Mojsijeva 2,2). Ja se, takođe, hiljadama godina poslije toga, odmaram na isti dan u koji je sam Bog počinuo poslije stvaranja svijeta! Raspon milenijuma koji nas razdvaja od Edema kao da je trenutno, time premošćen. Sedmica stvaranja nije više neki udaljeni, kosmološki događaj, već jedini razlog mog ličnog postojanja u ovom trenutku.
Nikada, osim u trenutku kada dan odmora počinje, nisam toliko duboko svjestan da me je Bog stvorio, a ta svijest obraća me mome Stvoritelju, Gospodu Isusu. U toku dana odmora, sve o Isusu dolazi u još oštriju žižu, jer sve što bi tome moglo da smeta – poslodavci, računi, pokvarene slavine – biva uklonjeno pojavom dana odmora, koji struji svojom blagotvornošću i odnosi ih za najmanje dvadeset i četiri sata.
Toliko duša danas luta bez cilja, bez nade, bez Boga, u postojanju koje ne obećava nikakvu budućnost. Kako bi neko mogao znati kuda ide ako ne zna ko je i odakle je došao? Ako smo se nekada davno izvukli iz prvobitnog blata, kuda bismo konačno i mogli stići osim natrag u blato? Prema tome, zašto je potrebno da se u međuvremenu prepuštamo gorčini, razočaranjima i patnjama? Koliko bismo dostojanstva mogli imati ili zaslužiti, kao bića koja osim slučajnosti nemamo nikakvog razloga za postojanje? Nije ništa neobično što mnogi žive u grozničavoj užasnutosti, jer šta bi moglo da bude užasnije nego suočavanje sa vlastitom beznačajnošću? (more…)
Lijek za zabrinutost
Friday, August 5th, 2011
U današnje vrijeme se često dešava; U prostoriji punoj ljudi, začuje se pristigla SMS poruka ili zazvoni telefon. Kao odgovor na to, neko ustane i napusti prostoriju kako bi obavio važan razgovor. Nešto zahtijeva momentalnu pažnju i jedan telefonski poziv to može da riješi.
Život je ispunjen stvarima koje zahtijevaju trenutnu pažnju. Problemi, prepreke i nevolje proizvode zabrinutost koja nam oduzima mir. Bog ne želi da se ovo dešava i zato je obezbijedio način na koji možemo momentalno da se povežemo sa Njim kada nas obuzme zabrinutost.
Zabrinutost je Božji SMS koji nas opominje da je vrijeme da razgovaramo sa njim o situaciji koja nas brine. Bog nas poziva da mu dođemo u molitvi kada brige prijete i On obećava da će obnoviti mir u nama. Pozvani smo da dođemo Bogu sa bilo kakvim zahtijevom, velikim ili malim. Nijedan problem nije toliko velik da Bog ne može da ga riješi, i nijedan problem nije toliko mali da bi bio nevažan u Njegovim očima. Ako ima nešto što vas brine, to brine i Boga.
Priđi mu sa zahvalnošću. Zahvalnost proizlazi iz podsjećanja na to ko je Bog, i onoga što On čini za nas. Sjeti se da je Bog ljubav i da nas ništa ne može razdvojiti od Njega (1.jovanova 4,16). Sjeti se da je Bog moćan i da je Njegova snažna desnica naša zaštita (Psalam 60,5). Sjeti se da te Božja milost i dobrota prate u svim danima tvog života (Psalam 23,6), i da za to treba da si uvijek zahvalan. (more…)
Kakvo si ime stekao?
Wednesday, July 6th, 2011
Mnogi pojedinci su stekli sebi ime. Nikola Tesla je stekao ime. Mihajlo Pupin je stekao sebi ime. Takođe, i određene grupe ljudi svojim djelovanjem stekle su sebi neko ime. Napr. Crvena Zvezda. Ako uzmemo u obzir industriju automobila, svi ćemo reći da je Cadillac stekao sebi ime. Kada čujemo riječ „Cadillac“ znamo da je u pitanju kvalitetan automobil. Ako uzmemo u obzir industriju računara, kada čujemo riječ „Microsoft“ znamo da je ta kompanija vodeći lider u toj oblasti. Ako uzmemo u obzir proizvođače obuće, poznato nam je da je „Addidas“ stekao sebi ime.
Sada je pitanje, brate ili sestro, kakvo si ti ime stekao? Naravno, svi smo se rodili na ovom svijetu i naši roditelji su nam dali ime. Nismo mogli da utičemo na naša imena. Nije od nas zavisilo kako ćemo se zvati. To su odlučili naši roditelji. Međutim, nećemo sada razmišljati bukvalno o našem imenu, nego o tome kakvo ime ćemo steći svojim životom i djelovanjem na ovom svijetu.
U Bibliji se spominje kako su roditelji davali svojoj djeci imena koja su imala značenje. To je bilo karakteristično za jevrejska imena. Uglavnom svako ime je imalo neko značenje. Josif je na primjer svojim sinovima dao imena koja su imala specifično značenje. Pošto je bio prodan u Misir od svoje braće i nakon mnogih nevolja koje je tamo doživio Bog ga je podigao na sam vrh Egipta. Josif se oženio i dobio je dva sina. Prvom sinu je nadjenuo ime Manasija koje je značilo da je Bog učinio da Josif zaboravi svu svoju muku i sav dom svoga oca. Drugom sinu je dao ime Jefrem koje je značilo da mu je Bog dao da raste u zemlji nevolje svoje (1.Mojs.41:51,52). Znači, ta imena su imala konkretno značenje. Isto tako, sâm Bog je određenim ljudima promijenio ime kako bi izrazio bitnu promjenu u njihovim životima. Poznato nam je da je Bog rekao Avramu da se više neće zvati Avram, nego Avraam, zato što je on postao otac mnogim narodima, kao i Jakovu da će se zvati Izrailj. (more…)
