„I vi se ugledaste na nas i na Gospoda primivši riječ u velikoj nevolji s radošću Duha svetoga. Tako da postadoste ugled svima koji vjeruju…” 1.Solunjanima 1:6,7
Ovdje se govori o jednom principu koji je jasno istaknut u navedenim stihovima. Pavle kaže Solunjanima da su postali ugled drugim vjernicima zato što su se najprije ugledali na Hrista i njih (apostole). Danas se mnogo govori o Hristovoj nauci. Iz subote u subotu propovijeda se Riječ u različitim crkvama. Internet je preplavljen informacijama o Bogu. Međutim, iako imamo sve te privilegije mi živimo u vremenu kada imamo veoma malo stvarnih uglednih hrišćana.
Pogledajte oko sebe, i recite da li poznajete ljude čiji hrišćanski život je vama zaista ugled i primjer? Koliko ima takvih ljudi čiji život je posvećen jednom cilju, Božijem Carstvu i proslavljanju Boga u svemu? Pogledajte samo na stinice: na našu odjeću, obuću, nakit, šminku, frizure… pogledajte naše statuse na Internetu, Fejsbuku, pogledajte naše slike… Neko će reći da odijelo ne čini čovjeka. Tačno! Ali naša spoljašnost pokazuje, koliko smo se zaista od svijeta udaljili, da ne kažem približili. Gdje su ti šatori Lote?
Isto tako, život mnogih vjernika je sveden na samo mnogo pričanja o Hristu, ali na malo sličnosti Njemu! Gdje postoji mnogo kompromisa sa grijehom i velika okrenutost prema stvarima ovoga svijeta, tu nema stvarnog svjedočanstva Isusa Hrista i Njegovog prebivanja u vjernicima Svetim Duhom. U čemu je problem? Zašto nisi ili zašto nisam danas ugled drugim vjernicima? Ne postoji drugi razlog osim da se mi lično nismo ugledali na Hrista!
Nama je poznata objava apostola Petra “A vi ste izbrani rod, carsko sveštenstvo, sveti narod, narod dobitka, da objavite dobrodjetelji onoga koji vas dozva iz tame k čudnome vidjelu svome” 1. Pet.2:9. Poziv da sa Bogom živimo je poziv da napustimo tamu i uđemo u nov način života. U prvobitnoj crkvi ljudi su prilikom čina krštenja davali obećanje da prekidaju sve veze sa svijetom tame i odriču se svih djela tame. Jesmo li i mi takvo obećanje dali?
Navike, način ponašanja i odijevanja koji nam je ranije bio prihvatljiv, ne zbog ispravnosti, već zbog ličnih interesa, više nije ni prihvatljiv ni opravdavajući. Kod Boga nema dvostrukih mjerila. Iako sam ranije radio nešto što je imalo svog opravdanja, i što su možda i drugi opravdavali – “jer tako svi rade”, više nije opravdavajuće. Ranije smo živjeli u svijetu tame i takve stvari mogu čak biti “normalne” u tom svijetu. Važno je ovdje da napomenem, da upotrebom riječi svijet ne smatramo da su svi ljudi pristalice tame. Riječ svijet je simbol sistema koji je pali čovjek stvorio bez Boga. Taj svijet jeste svijet tame, jer je Boga izbacio iz računice! Ali, u novom životu s Bogom, važe drugi stavovi.
Crkvene vođe naročito dolaze u iskušenje da uvijek budu jaki i da stalno imaju sve pod kontrolom. Mnogi misle da je jak vođa onaj koji nikada ne griješi i uvijek ima riješenje i odgovor za sve. Razočaraću one koji tako misle. Takve vođe nisu postajale u biblijskoj istoriji, niti su danas model koji Bog upotrebljava. Ko takvu ulogu na sebe uzme, samom sebi priprema krah i drugima daje pogrešne signale u pogledu Božijeg izbora. Pavle je pisao Timotiju: “… nego budi ugled vjernima u riječi, u življenju, u ljubavi, u duhu, u vjeri, u čistoti.” 1.Tim.4:12.
Naš zadatak nije da glumimo neku svetost i da time pokušavamo da budemo ugled drugima! Naš zadatak je da se ugledamo na Hrista i tako silom Svetog Duha kroz molitvu i pokajanje, postanemo i budemo ugled drugima! Hristova blagodat i Njegov život u nama će biti primjer drugima.
