Adventisti Čikago

Blaženi oni koji umiru

Blazeni-oni-koji-umiruDa li su vam poznata Blaženstva? Da li znate koliko ih ima u Bibliji? U Matejevom jevanđelju ima ih ukupno osam. Međutim, postoje i druga blaženstva! U Otkrivenju ih ima još sedam! Otkrivenje 1:3; 14:13; 16:15; 19:9; 20:6; 22:7.14. Bilo bi interesantno analizirati ih sve, ali pošto nam prostor za sada to ne dozvoljava, zadržaćemo se na drugom blaženstvu iz Otkrivenja, ili Desetom blaženstvu, kako se još naziva.

Svaka smrt je tužna, ali i više od toga, svaka smrt nas rastavlja od dragih ljudi; smrt uništava mnoge nade. Grob je tako hladno i sumorno mesto za odmor. Zašto je onda rečeno „blago onima koji umiru“? Prvo, tekst iz Otkrivenja 14:12.13, je deo Trostruke anđeoske poruke! Ove reči su zaključak ove važne poruke, a to je veoma značajno za nas adventiste. Mi verujemo da je Trostruka anđeoska vest, poruka za naše vreme; poruka za poslednje dane; poslednja poruka za ovaj svet pre nego što Isus ponovo dođe; poslednje upozorenje ovom umirućem svetu!

Hajde kratko da se osvrnemo na pozadinu ovog teksta. „13 glava predstavlja veliku pripremu za poslednju krizu zemaljske istorije. Kako se kraj približava, i nebeske sile i sile tame pojačavaju svoje napore. Sotonsko trojstvo pokušava da prevari što je više moguće zemaljskih stanovnika, predvodeći ih u obožavanju zveri iz mora i sotone. 14 glava upućuje na Božje aktivnosti kroz veru Njegovog vernog ostatka, upozoravajući ljude da je njihova jedina nada u prihvatanju jevanđelja. Uvodni deo glave identifikuje i opisuje Božji verni ostatak na kraju vremena (1-5). Zatim od 6-13 Božju objavu o poslednjoj opomeni upućenoj svetu. I, konačno, ostatak glave (14-20) govori simboličnim jezikom o velikoj žetvi nakon čega je objavljivanje poslednje poruke jevanđelja završeno.“ (Revelation of Jesus, Stefanović, 435)

Sada, kada znamo ovo, usmerimo se na sam tekst: „Ovde je trpljenje svetih, koji drže zapovesti Božje i veru Isusovu. I čuh glas s neba gde mi govori: Napiši: Blago mrtvima koji umiru u Gospodu od sad. Da, govori Duh, da počinu od trudova svojih; jer dela njihova idu za njima.“ Otkr. 14:12.13.

Uvodni deo ove izjave se pojavljuje i u Otk. 13:10„Ovde je trpljenje i vera svetih.“ Očigledno je, dakle, da su sveti iz Otkr. 14:12 oni iz Otkr. 13:7 protiv kojih sotonsko trojstvo podiže rat, i koji su u Otkr. 12:17 identifikovani kao ostatak ženinog semena koji drže „zapovesti Božje“ i imaju „svedočanstvo Isusovo“. Oni nisu pozvani da pruže otpor ili protest, nego da trpe i sačuvaju veru. Ali šta je to trpljenje?

Ted Roberts, u svojoj knjizi „Čista čežnja“, ovako opisuje značenje grčke reči koja je ovde prevedena kao „trpljenje“: „To je časno ponašanje iako si i sam izložen patnjama!“ Jedno je ponašati se časno kada sve ide kao po loju, a sasvim nešto drugo kada si izložen patnjama i protivljenju. Časno ponašanje ogleda se u nastojanju da budeš onakav kakav zaista jesi, čak i kada te niko ne gleda ili kada su posledice neugodne. Časno ponašanje je nastojanje da budeš dosledan i stvaran, bez obzira na posledice, pa čak iako je posledica sama smrti.

Svete karakteriše njihova poslušnost Bogu u držanju Njegovih zapovesti i njihova vernost i poslušnost Hristu. Oni održavaju i čuvaju neprestani odnos sa Hristom. Niko i ništa na ovom svetu ih ne može rastaviti „od ljubavi Božje, koja je u Hristu Isusu Gospodu našemu“ (Rim. 8:38.39). Oni nisu prevareni čudesnim fenomenima povezanim sa lažnim sistemom bogosluženja; oni su odlučni u svojim uverenjima, ne pod uticajem ubeđivanja ili prinude, pre svega su verni svom Bogu, spremni da trpe gubitke, fizičke teškoće, pa čak i smrt, samo da održe svoj odnos sa Njim.

Da li si i ti jedan od njih? Da li si spreman da budeš jedan od njih, zato što su oni verni ostatak poslednjih dana? Da li držiš zapovesti Bože i imaš veru Isusovu? Da li si među onima koji su spremni da budu progonjeni, da pate, da gube, ili čak da umru – za svoju veru? Pre nego što odgovoriš na ova pitanja, pogledajmo šta Biblija kaže o tome. Apostol Jakov, koji je prema tradiciji bio među prvim apostolima koji je nastradao zbog svoje vere, i time postao mučenik Rane crkve, zapisao je: „Svaku radost imajte, braćo moja, kad padate u različne napasti, znajući da kušanje vaše vere gradi trpljenje; a trpljenje neka delo dovršuje, da budete savršeni i celi bez ikakve mane“ Jakov 1:2-4.

Drugim rečima, Jakov kaže da kada prolaziš kroz iskušenja i nevolje, nemoj da postaneš zao i ogorčen. Iako nije prijatno, ili po tvojoj volji, sve to ima svoju svrhu – izgradnju našeg strpljenja i trpljenja da bismo bili savršeni i celi. Pozivam vas da se setite našeg Gospoda, Isusa Hrista. Setite se Njegovih iskušenja i nevolja. U Luci 22:42, nalazimo Isusa u Getsimaniji. Ono što je naišlo na njega čovek nije mogao da izdrži, i zato se molio Bogu da ga mimoiđe ta čaša, a zatim je dodao: „Ali ne moja volja nego Tvoja da bude.“ Isus je podčinio svoju volju Očevoj. I to je ono što bismo i mi trebalo da radimo, posebno kada smo u nevoljama, iskušenjima i trpljenjima.

Setimo se apostola Pavla koji je pretrpeo toliko toga. On kaže: “Više sam se trudio, više sam boja podneo, više puta sam bio u tamnici, mnogo puta sam dolazio do straha smrtnoga; primio sam pet puta četrdeset manje jedan udarac; triput sam bio šiban, jednom su kamenje bacali na me, tru puta se lađa sa mnom razbijala, noć i dan proveo sam u dubini morskoj. Bio sam u strahu od neznabožaca, u strahu u gradovima, u strahu u pustinji, u strahu na moru, u strahu među lažnom braćom; u trudu i poslu, u mnogom nespavanju, u gladovanju i žeđi, u mnogom pošćenju, u zimi i golotinji“ (2 Kor. 11:23-27).

Niko od nas još uvek nije prošao kroz ovakva trpljenja, zar ne? Pavle zaključuje svoju izjavu tekstom u 2 Timotiju 4:6-8. „Jer ja se već žrtvujem, i vreme mog odlaska nasta. Dobar rat ratovah, trku svrših, veru održah. Dalje dakle menije pripravljen venac pravde, koji će mi dati Gospod u dan onaj, pravedni sudija; ali ne samo meni, nego i svima koji se raduju njegovu dolasku.“

Ako trpiš, nije te Bog ostavio. Ako trpiš nisi ništa skrivio da zaslužiš to. Ako trpiš, seti se, i pre tebe su mnogi trpeli. Jevrejima 11 navodi heroje vere, sve one koji su trpeli i podnosili zbog svoje vere. Međutim, tamo pronalazimo i mnoge bezimene: „A drugi biše pobijeni, ne primivši izbavljenja, da dobiju bolje vaskrsenje; a drugi ruganje i boj podnesoše, pa još i okove i tamnice; kamenjem pobijeni biše, pretrveni biše, iskušani biše, od mača pomreše; idoše u kožusima i kozjim kožama, u sirotinji, u nevolji, u sramoti: Kojih ne beše dostojan svet, po pustinjama potucaše se, i po gorama i po pećinama i po rupama zemaljskim“ (Jevrejima 11:35-38).

Božji sveti imaju strpljenje i trpljenje u čekanju Hristovog povratka. Njegovi sveti hodaju sa Njim svaki dan. Poruka Jevrejima je da hodanje u veri nije hodanje sa strane zato što srce hrišćaninovog života je „da bez vere nije moguće ugoditi Bogu“. Naravno, nikada nije bilo lako hodati u veri. To nije bilo lako za Avelja. On je umro zbog svoje vere. Ali, blaženi oni koju umiru u Gospodu. To nije bilo lako za Enoha. To nije bilo lako za Noja. On je trpeo ruganje 120 godina zbog svoje vere. To nije bilo lako ni za prve hrišćane koji su patili i umirali zbog svoje vere, ali, blaženi oni koju umiru u Gospodu. I naravno, to nije lako ni za hrišćane dvadeset prvog veka, a staza još nije privedena kraju. Ko zna šta će se dogoditi tokom našeg hodanja. Ali, blagosloveni oni koji drže zapovesti Božje i veru Isusovu.

Da li ste se umorili u svom hodanju u veri? Nemojte! Gospod ne kasni. On je obećao da će ponovo doći i da neće zakasniti. „Jer još malo, vrlo malo, pa će doći onaj koji treba da dođe, i neće odocniti.“ Jevrejima 10:37 Kakvo prekrasno obećanje!

Biblija kaže „blago mrtvima koji umiru u Gospodu od sad“, posebno ako su umrli zbog svoje vere. Blago onima koji nisu prevareni sotonskim čudima i lažnim bogosluženjem, koji nisu popustili pod pritiscima, problemima i patnjom. Oni su poslušni svom Bogu, spremni da trpe, da gube, pa čak i da umru da bi sačuvali svoj odnos sa Njim. Zatim progovara Duh: „Da, govori Duh, da počinu od trudova svojih; jer dela njihova idu za njima.“ Kada Duh progovara i deluje, tu je akcija, tu je život, tu je stvaranje! Božji mrtvi sveti se odmaraju od svojih trudova. Oni se odmaraju od teškog rada svedočenja, od hodanja u veri. Za njima idu njihova dela; njihovo strpljenje i trpljenje.

Ovo nam govori da se „trudovi“ u Otkrivenju 14:13 odnose na posvećenje Božjih svetih u poslednje vreme i na njihovu objavu jevanđelja zbog čega su pretrpili teškoće i progone do smrti (Otkr. 12:11). Oni se odmaraju od svojih napora pod Božjim brižnim starateljstvom do časa njihovog vaskrsenja i dolaska slave. Njihov život je sačuvan u Božjoj ruci do trenutka njihovog vaskrsenja. Ovo je razlog zašto su hrišćani motivisani da „budu tvrdi, da se ne daju pomaknuti, i da napreduju jednako u delu Gospodnjem znajući da trud njihov nije uzalud pred Gospodom“ (1 Kor. 15:58).

Propovednik Milenko Tanurdžić

VK
Facebook
LinkedIn
Telegram
Twitter
Pinterest
Pocket
Email
Reddit