Adventisti Čikago

2011. – Približimo se Bogu

Prema najnovijem istraživanju Barna grupacije, gotovo dvije trećine amerikanaca donijelo je odluku da mijenja svoj život u novoj, 2011. godini. Većina ispitanika donijela je rezoluciju koja se odnosi na: smanjenje tjelesne težine, zdravlja i ishrane uopšte, novac i dugove, lični napredak koji uključuje poboljšanje karaktera, višak slobodnog vremena, odvikavanje zavisnosti, karijeru, duhovnost i obrazovanje.

David Kinnaman, predsjednik Barna grupacije, komentarisao je anketu kako je samo 9 od ukupno 1000 ispitanika pomenulo kao bitnu promjenu u 2011-oj, približavanje Bogu na određeni način. Čak i kada su anketirani izjavili da im je cilj veća duhovnost, ista je opisivana većinom kao aktivnost posvećena Bogu više nego lični odnos sa Bogom i iskustvo sa Njim.

Čovjeku je potreban Hristos

Čovjeku su prilikom stvaranja bile darovane plemenite sposobnosti i dobro uravnotežen um. Bio je savršen kao biće, i u savršenom skladu sa Bogom. Njegove misli bile su čiste, njegovi ciljevi sveti. Ali neposlušnost je izopačila njegove sposobnosti i umjesto ljubavi pojavila se sebičnost. Prestup je tako oslabio njegovu prirodu da se svojom silom više nije mogao odupreti sili zla. Postao je sotonin rob i ostao bi to zauvijek da se sam Bog nije umiješao. Kušač je namjeravao da spriječi plan sa kojim je Bog stvorio čovjeka i da Zemlju ispuni tugom i očajanjem. Htio je da sva ta zla predstavi kao posljedicu Božjeg čina stvaranja čovjeka. U svom bezgrešnom stanju čovjek je održavao radosnu vezu sa Onim u kome je „sve blago premudrosti i razuma sakriveno” (Kološanima 2:3). Ali poslije počinjenog grijeha svetost mu više nije pričinjavala radost i on je pokušao da se sakrije od Božjeg prisustva. Nepreporođeno srce i sada se nalazi u takvom stanju. Ono nije u skladu sa Bogom, niti nalazi radost u zajednici sa Njim. Grešnik ne bi mogao da bude srećan u Božjem prisustvu; njemu bi društvo svetih bića bilo neugodno. Kad bi mu i bilo dozvoljeno da uđe u Nebo, ono mu ne bi pružilo nikakve radosti. Duh nesebične ljubavi koji tamo vlada – svako srce sjedinjeno sa srcem Beskrajne ljubavi – ne bi našao odjeka u njegovoj duši. Njegove misli, njegovi interesi, njegove pobude, sve bi bilo suprotno onom što pokreće bezgrešne nebeske stanovnike. On bi bio neskladna nota u melodiji Neba. Nebo bi za njega bilo mjesto mučenja; on bi čeznuo da se sakrije od Onog koji je svjetlost i središte radosti Neba. Bog nije samovoljno odlučio da zle isključi sa Neba: oni se sami isključuju svojom nepodobnošću za nebesku zajednicu. Božja slava bila bi za njih oganj koji spaljuje. Oni bi radosno pozdravili uništenje, samo da se sakriju od lica Onog koji je umro da ih otkupi.

Nama je nemoguće da se sami izbavimo iz ponora grijeha u koji smo pali. Naša srca su zla i mi ih ne možemo promijeniti. „Ko će čisto izvaditi iz nečista? Niko!” „Jer tjelesno mudrovanje neprijateljstvo je Bogu, jer se ne pokorava zakonu Božjem niti može!” (Jovu 14:4; Rimljanima 8:7).

Obrazovanje, kultura, služenje voljom, ljudski napori, sve to ima svoju oblast djelovanja, ali je tu bespomoćno. Možda se time može postići formalna pravilnost u ponašanju, ali se ne može promijeniti srce; ne mogu se očistiti izvori života. Postoji sila koja djeluje iznutra, novi život odozgo, da bi čovjek mogao da se promijeni, ostavi grijeh i postane svet. Ta sila je Hristos. Samo Njegova milost može da pokrene zamrle sposobnosti duše i privuče ih Bogu, svetosti. Spasitelj je rekao: „Ako se ko nanovo ne rodi”, ako ne primi novo srce, nove želje, namjere i pobude koje vode u novi život, „ne može vidjeti carstva Božjega” (Jovan 3:3). Misao da je dovoljno razvijati samo ono dobro koje u čovjeku po prirodi postoji – sudbonosna je zabluda. „A tjelesni čovjek ne razumije što je od Duha Božjega; jer mu se čini ludost i ne može da razumije jer treba duhovno da se razgleda.” „Ne čudi se što ti rekoh: valja vam se nanovo roditi.” (1 .Korinćanima 2:14; Jovan 3:7). O Hristu je napisano: „U njoj bješe život, i život vidjelo ljudima”„jer nema drugoga imena pod nebom danoga ljudima kojim bismo se mi mogli spasti” (Jovan 1:4; Djela 4:12). Nije dovoljno osjetiti Božju blagost, vidjeti dobronamjernost i očinsku nježnost Njegovog karaktera. Nije dovoljno prepoznati mudrost i pravednost Njegovog zakona, razumjeti da je utemeljen na vječnom načelu ljubavi. Apostol Pavle je sve to vidio kad je uskliknuo: „Hvalim zakon da je dobar!” „Tako je dakle zakon svet i zapovijest sveta i pravedna i dobra!”. Ali dodaje, ispunjen gorčinom svoje duševne muke i očajanjem: „A ja sam tjelesan, prodan pod grijeh!” (Rimljanima 7:16.12.14). On je čeznuo za čistotom, pravednošću, koju nije mogao da postigne svojom silom i zato uzvikuje: „Ja nesrećni čovjek! Ko će me izbaviti od tijela smrti ove?” (Rimljanima 7:24). Taj isti krik otimao se iz umornih srca u svim zemljama i u sva vremena. Ali svima može se dati samo jedan jedini odgovor: „Gle, Jagnje Božje koje uze na se grijehe svijeta!” (Jovan 1:29). Božji Duh pokušavao je ovu istinu da prikaže simbolično na više načina i objasni je ljudima koji čeznu da se oslobode tereta krivice.

Kad je bježao iz svog očinskog doma, pošto je zgrešio prevarivši Isava, Jakova je tištalo osećanje krivice. Usamljenog i progonjenog od svega što mu je život činilo vrijednim, njega su više od svega mučili misao i strah da ga je njegov grijeh odvojio od Boga, da ga je Nebo odbacilo. Obuzet žalošću, legao je na golu zemlju da se odmori, okružen samotnim brijegovima i zvjezdanim nebom iznad sebe. Dok je spavao, čudna je svjetlost prodrla u njegov san; i gle, sa poljane na kojoj je ležao nejasni obrisi beskrajnih ljestava kao da su se uzdizali sve do samih vrata Neba, punih anđela koji se penju i silaze, dok iz slavnih visina odjekuje božanski glas objavljujući vijest utjehe i nade. Tako je Jakov upoznao Onog koji će zadovoljiti potrebe i čežnje njegove duše – Spasitelja. Ispunjen radošću i zahvalnošću, gledao je pokazani put kojim on, griješnik, može da obnovi zajednicu sa Bogom. Zagonetne lestve iz njegovog sna predstavljale su Isusa, jedinog posrednika između Boga i čovjeka. Bio je to isti simbol na koji se Hristos pozvao u razgovoru sa Natanilom, kad je rekao: „Vidjećete nebo otvoreno i anđele Božje gdje se penju i silaze k Sinu čovječijemu.” (Jovan 1:51). Odmetnuvši se, čovek se odvojio od Boga; Zemlja je bila odsječena od Neba. Preko provalije koja ih je razdvajala nije se moglo uspostaviti zajedništvo. Ali preko Hrista Zemlja je ponovo povezana sa Nebom. Svojim zaslugama Hristos je premostio provaliju koju je napravio grijeh, tako da anđeoski pomoćnici mogu da održavaju vezu sa ljudima. Hristos je povezao griješnog čovjeka, slabog i bespomoćnog, sa Izvorom beskrajne sile. Ali uzalud svi ljudski snovi o napretku, uzalud svi napori da se čovječanstvo uzdigne, ako se zanemaruje jedini Izvor nade i pomoći griješnom rodu. „Svaki dobri dar i svaki poklon savršeni” (Jakov 1:17) dolazi od Boga. Bez njega nema pravog savršenstva karaktera. A jedini put Bogu je Hristos! On kaže: „Ja sam put i istina i život; niko neće doći k Ocu do kroza me!” (Jovan 14:6). Božje srce čezne za svojom djecom na Zemlji ljubavlju koja je jača od smrti. Dajući svog Sina, On nam je u tom jednom daru darovao cijelo Nebo. Spasiteljev život i smrt i posredovanje, služba anđela, molitve Duha, i iznad svega, djelovanje Oca preko svih, stalno učestvovanje nebeskih bića – sve to stavljeno je u službu čovjekovog otkupljenja.

O, razmišljajmo o čudesnoj žrtvi koja je prinesena za nas! Pokušajmo da procijenimo trud i energiju koju Nebo ulaže da bi ponovo zadobilo izgubljene i vratilo ih u Očev dom! Snažniji podsticaji i moćnija sredstva nikad se ne bi mogli pokrenuti; nepojmljiva nagrada onome koji čini dobro, radosti Neba, društvo anđela, zajednica i ljubav Boga i Njegovog Sina, usavršavanje i razvijanje svih naših sposobnosti u toku vječnih vremena – zar to nisu dovoljno snažni podsticaji i ohrabrenja koji nas mogu pokrenuti da svoja srca predamo u dragovoljnu službu svom Stvoritelju i Otkupitelju? A s druge strane, Božja riječ iznosi nam osudu koju je Bog izrekao protiv grijeha, neizbježnu kaznu, propadanje našeg karaktera i konačno uništenje, kao opomenu da ne služimo sotoni.

Zar nećemo cjeniti Božju milost? Šta bi On još mogao da učini? Uspostavimo pravilan odnos sa Onim koji nas je ljubio čudesnom ljubavlju. Poslužimo se sredstvima koja nam je stavio na raspolaganje da bismo mogli da se preobrazimo u Njegovo obličje, ponovo uspostavimo zajednicu sa anđelima koji nam služe i obnovimo sklad i vezu sa Ocem i sa Sinom.

Neka vam je blagoslovena Nova godina!

VK
Facebook
LinkedIn
Telegram
Twitter
Pinterest
Pocket
Email
Reddit